Najviši vrh Kamniško-Savinjskih Alpa u Sloveniji visok 2558 m n/v, Grintovec je možda kondicijski zahtjevan, ali ipak dostižan, s različitim stupnjevima tehničkih detalja.
U nastavku donosim moje iskustvo Grintovca, najvišeg vrha Kamniških Alpa. Za uživanje u usponu za rutu je idealno 2 dana (sa noćenjem u Cojzovoj Koči najčešće). Međutim, kako to s vremenom nije uvijek moguće, u ovome sam članku za kojega sam pronašao fotografije u arhivama, opisao sam mogućnosti (zimsko-ljetnog) uspona. Popeo sam se do sada dva puta na vrh. I to oba u jedan dan. Jednom sa početnom točkom iz Suhadolnika, a drugi put iz Kamniške Bistrice.
KAKO SE POPETI NA GRINTOVEC PREKO KOKRSKOG SEDLA I STREHE
1. Rano se ustati
Za potrebe ovog članka opisujemo najbržu (za blog sporosti ne i pohvalnu) rutu od Suhadolnika ili Kamniške Bistrice do Grintovca. Oba pravca spajaju se na Kokrskom Sedlu, te preko Strehe dolazimo do Grintovca. Da bi izveli ovaj ne baš pohvalan pothvat, ali recimo jednu avanturu, u naravno dobrim vremenskim sigurnosnim uvjetima, u nastavku pogledajte što treba napraviti.
Na izlet iz Istre krećemo rano, u 4:30. Gotovo tipično vrijeme za se uputiti prema Savinjsko – Kamniškim Alpama. Plan rute je dakle uspon na Grintovec odraditi u jedan dan. Vozeći se po autocesti prema Kranju, počinju se pokazivati prve zrake sunca. Kanal ob Soči samo prelazimo i naravno ne zaustavljamo se za uživati u pohvali sporosti, jer za to nema vremena. treba dostići Grintovec u jedan dan!
2. Dovesti se do polazne točke – Suhadolnik ili Kamniške Bistrice
Na autocesti Ljubljana – Jesenice pratimo oznaku za izlaz Kranj, te se vozimo u smjeru Jezerskog. Pratimo cestu u pravcu prema Kokri, te nakon otprilike 15-ak minuta vožnje dolazimo do skretanja koje se nalazi par metara prije mosta preko rječice Kokre. Nakon skretanja koje već sada kreće ubrzo vozimo se po uskoj cesti prema malom ruralnom mjestu Suhadolnik. U slučaju početne točke od Kamniške Bistrice, da bi se stiglo na istu, treba voziti cestom iz Kamnika prema Kamniškoj Bistrici (12 km).
2 a) Parkirati u Suhadolniku i uživati u izlasku sunca
Uspon do parkirališta traje oko 7 km. Suhadolnik (901 m) je ruralno naselje sa par kuća, omeđeno predivnim zelenim livadama podno Kamniških Alpa. Jutro je još relativno rano i evo nas ovdje u srcu Kamniških Alpa. Nakon ulaska u mjesto primjećuje se parkiralište. Sunce je već na obzoru, a Suhadolnik ujedno i početna točka prema cilju za koji ćemo se danas zaputiti, a to je Grintovec – najviši vrh Kamniških Alpa.
2 b)Parking u Kamniškoj Bistrici
Na parkiralištu kod planinarskog doma u Kamniškoj Bistrici, kojim upravlja PD Matica iz Ljubljana moguće je parkirati vozilo. Na tome dijelu ima izletnika koji dolaze na izvor rijeke Kamniške Bistrice. Stoga ukoliko na ovom parkiralištu nema mjesta, automobilom se treba nastaviti pored planinarskog doma još uvijek po asfaltnom putu a kada on prijeđe u makadamsku cestu, za par minuta se stiže do smjerokaza za planinarski uspon na Kamniško i Kokrsko sedlo. Na istome je moguće također ostaviti vozilo.
3. Krenuti usponom putem oznake za Cojzovu Koču iz Suhadolnika ili Kamniške Bistrice
Iako postoji više pravaca kojima je moguće popeti se do Grintovca, polazak od mjesta Suhadolnik odabiremo zbog čini se (prema mapi) relativno dostižnom cilju u jedan dan. Od Suhadolnika su mogući pravci putem Kočni (“Jezerska Kočna Čez Grdi greben i Dolce” i Kokrska Kočna) ali mi za rutu od jedan dan odabiremo direktan pravac prema Grintovcu, preko Cojzove Koče. Isti se smatra jednim od najjednostavnijih.
Jutro je bilo vedro i sunčano u Suhadolniku. Sunčeve zrake probijale su kroz krošnje stabala i obasjavale zelene pašnjake i šume. Miris borovine i vlažne zemlje ispunjavao je zrak. Ptice su veselo pjevale u krošnjama, a u daljini se čuo žubor potoka. Bilo je to idealno jutro za početak planinarenja na Grintovec, najviši vrh Kamniško-Savinjskih Alpa. Put do vrha je dug i zahtjevan, ali ljepota prirode i osjećaj dolaska do Grintovca vrijedni svakog truda.
No, planinareći djelomično kroz šumu pogledi na pašnjake i oranice Suhadolnika ubrzo ostaju iza nas. Nakon 10-ak minuta dolazimo do skretanja za Cojzovu Koču, sa izborom od 2 pravca. Za uspon odabiremo kraći ali teži put, te nas uska staza vodi do špilje iznad mjesta Suhadolnik. Nakon špilje slijedi uspon osiguran ogradom te se ubrzo nalazimo na križanju sa stazom duže rute.
Odavde nastavljamo put prema Cojzovoj Koči (oko sat vremena hoda do sada). U sljedećih 30 minuta hoda otvara se pogled prema Cojzovoj Koči. Iznad koče sada vidimo planine Kamniških Alpa i Kalški greben, a kako dalje hodamo prema planinarskom domu, sve više nam se počinje otvarati pogled na nizinu. U nizini sada ponovno vidimo pašnjake i prostrane livade Suhadolnika. Nakon ukupno otprilike 2 i pol sata hoda (uz par pauzi) dolazimo do Cojzove Koče.
3 b) Uspon od Kamniške Bistrice
Za razliku od Suhadolnika, uspon od Kamniške Bistrice do Cojzove Koče je nešto drugačiji i malo duži ali bez prevelikih suštinskih razlika. Nakon što ostavimo vozilo u Kamniškoj Bistrici makadamski put nas odvede u šumu, gdje vidimo skretanje za Grintovec.
Zanimljiv planinarski put prvo kreće kroz šumu, bogatu bukvom, da bi nas zatim dovela do širokih površina odnosno, travnatih pašnjaka. Budući da uspon od Kamniške Bistrice odrađujemo u četvrtome mjesecu, kada još uvijek susrećemo snijeg, na ovome djelu za zimskih uvjeta treba koristiti treba koristiti dereze i cepin. Ukupno trajanje uspona od Kamniške Bistrice do Cojzove Koče je oko 2 sata.
4. Cojzova koča na Kokrskem sedlu
Planinarski dom „Cojzova Koča“ veoma je uređen, te budući da je nedjelja u sred srpnja nailazimo na mnogo planinara. Ispred koče se nalaze stolovi na kojima odlučujemo učiniti prvu veću pauzu nakon konačnog uspona prema Grintovcu. S jedne strane koče vidimo Suhadolnik, a pogled na Logarsku dolinu otvara se sa druge.
Uz koču vidimo i teretnu žičaru koja može poslužiti kao dodatni motiv za fotografiju krajolika. Nalazimo se u središtu Kamniških Alpa i ubrzo krećemo prema njihovom najvišem vrhu – Grintovcu.
5. Savladati uspon od planinarskog doma “Cojzova Koča” do Strehe
Nakon odmora na Cojzovoj Koči slijedi nastavak uspona prema najvišem vrhu Kamniških Alpa. Od sedla nastavljamo lijevo u smjeru Grintovca, Kočne i Skute. Uspon se nastavlja u istom ritmom kao i do sada. Prvo slijedi prolazak kroz greben, nakon čega se uspon ponovno nastavlja. Prolazeći po stazi prema Grintovcu nakon Cojzove Koče ubrzo će se otvoriti pogled na susjedni Kalški greben, a vidjeti ćemo i samu koču koja leži između u sedlu. Staza se strmo uspinje malo iznad sedla i vodi nas malo više do križanja, gdje se desno odvaja staza do bivaka ispod Grintovca i Skuta.
Nastavljamo ravno “glavnom” stazom koja se polaže i lagano skreće ulijevo, gdje prelazi obronke nejasne doline zvane Jama. Staza se zatim presjekom uspinje na gornju padinu Grintovec – Streha (ovaj je dio vrlo opasan za klizanje zimi), gdje dolazimo do sljedećeg križanja.
6. Obračunati se finalnim usponom do vrha “Grintovec” (2558 m)
Nakon Strehe, nastavljamo desno (lijevo Kočna). Staza koja se uspinje uz gornju padinu Grintovca relativno je strma. Ovo je ujedno možda do sada od početka uspona i jedan od najljepših motiva koji će zabilježiti pažljivo oko fotografa – promatrača. Hodamo uz zelene travnate površine, a što se više uzdižemo, staza postaje sve više omeđena kamenjem. Nakon fotografiranja uz pozadinu motiva koče i livada Suhadolnika, upućujemo se dalje prema vrhu. Sve slikovitija staza, otvara sve ljepše poglede i ubrzo nas vodi do vrha Grintovec.
Vrijeme nerijetko promjenjivo za ove visine treba dobro popratiti, no dobro raspoloženje doprinijeti će pravim odlukama. Na stazi susrećemo ostale planinare koji se već spuštaju ali i one koji su još uvijek na usponu. Ima mnogo različitih uzrasta, pa čak i najmlađih. Očekujući uskoro prilaz vrhu umor postaje sve veći, a korak sve teži. Pri tome jedina misao koja nas vodi jest da je vrh blizu. Međutim, pri skretanju desno prolazeći stijenu pri kraju prvog uspona nakon hrpta, pogled prema vrhu se tek otkriva i sudeći po udaljenosti koju vidim, logično je zaključiti da do vrha ima još sigurnih pola sata hoda.
7. Obračunati se drugim finalnim usponom na Grintovec
Uspon i uspon – to je naša ruta. Ipak radi se o najvišem u Kamniškim Alpama. Zrak je sve hladniji, a oblaci su sve jači. Iako je ljeto, temperatura je oko 5 stupnjeva Celzijusa. Sada uspon postaje igra vremena i kondicije ali jedno je sigurno – nema odustajanja osim u slučaju da počnu munje i gromovi. Mireći se i dalje sa činjenicom da ćemo se vrlo vjerojatno još uspinjati normalnim tempom, doprinosi dobra staza. Oznake nije nužno konstantno slijediti, budući da ima dovoljno prostora za uspon i po kamenju. Ipak, držeći se oznake nema pogreški. Pod vrhom primjećujemo mnogo planinara koji se penju i spuštaju a nas do vrha dijeli zapravo još dobra četvrtina planine. Da, ipak se radi o najvišem vrhu Kamniških Alpa i uspon sve manje nalikuje na jednostavan, a “planinarska fatamorgana” je ovaj put odradila svoje.
Iako tehnički nije zahtjevan, kondicijska sprema za uspon je dobro došla. Spoznajući činjenicu da do vrha ima još barem dobrih pola sata, prije svega pauziram i uzimam zraka, gledajući u daljinu igru oblaka i vjetra. Nakon otprilike 15 minuta dolazimo do grebena sa kojega vidimo ostale vrhove i kočne u daljini te sa druge strane ponovo pogled na Logarsku Dolinu, koja je ispod oblaka. Uspinjemo se polako, borimo s vremenom, izdisaji su teški ali vrh treba osvojiti, na Grintovec treba stići prije kiše. Ubrzo nakon pomisli da nas čeka još sigurnih 15-ak minuta, sa lijeva spoznajem naslage kamenja odnosno bivak ograđen kamenjem poput suhozida, a odmah iznad toga oznaku vrha. Konačno, tu smo stigli smo.
8. Uživati u pogledu koji pruža Grintovec – najviši u Kamniškim Alpama
Vrh Grintovec (2558 m n/v) dostižemo nakon otprilike nekih 5 sati hoda uključujući i odmor. Iako nas prate oblaci kiša još nije počela, te imamo vremena za fotografiranje. S jedne strane pogled na Suhadolnik, s druge prema Logarskoj Dolini. Vidimo Kalški Greben i Krvavec koji se nadzire iza. Put na Krvavec je inače moguć od Cojzove Koče preko Kalškoga Grebena. Istu ideju ostavljamo za neku drugu priliku. Sa vrha Grintovec ispod nas vidi se i „Bivak pod Grintovcem (2100 m n/v)“ preko kojega je bio moguć uspon u slučaju plana za rutu od 2 dana. Na vrhu upoznajemo još planinara iz Hrvatske te nakon zajedničke fotografije pokušavamo pobjeći kiši.
Kako za bolji prikaz uspona na Grintovec uključujem i malo detalja izleta za vrijeme zimskih uvjeta, ovdje napominjem da je uspon moguć jedino uz zimsku opremu
9. Uživati u odmoru u Cojzovoj Koči nakon spuštanja
Spust prema Cojzovoj Koči teče relativno jednostavno te nam za početak bježanje od kiše biva veoma uspješno. No ipak, nakon otprilike nekih 20-ak minuta hoda počinje lagana kiša, što stvara dodatne poteškoće za spuštanje po stijeni.
Vrijeme se mijenja a u koči ponovo radimo pauzu, ovaj put unutra. Izlaskom iz koče čeka nas jaka kiša, međutim odluka je da se krene unatoč lošem vremenu. Za vrijeme zimskoga spusta nismo imali poteškoća s vremenom (osim na vrhu ;).
10. Uživati u zalasku sunca pri spustu prema Suhadolniku povratkom preko grebena
Izlaskom iz koče spuštamo se po klizavom terenu veoma sporo i oprezno, a zrak je veoma osvježavajući. Nakon izmjene kiše, vjetra i oblaka iznad nas se pojavljuje sunce. Predivan kadar za svakoga ljubitelja prirode. Spuštajući se prema Suhadolniku zrake sunca dopiru sada i do nas te nam se ponovo otvara pogled na pašnjake Suhadolnika, po zadnji put na današnjoj ruti. Hodamo i spuštamo se po hrptu, ovaj puta po 15 minuta dužoj stazi. Krećemo se ispod šume bora i tajanstveno zelenih krošnji. Planine Kamniških Alpa su iznad nas, a Suhadolnik ispod nas..
Predivan je pogled na pašnjake i zelene površine Suhadolnika u zalasku zraka ljetnoga sunca. Nakon kiše doživljaj Kamniških Alpa je onaj pravi, ispunjen svježinom zraka, a kapljice na travi bljeskaju se poput jutarnje rose. Spuštanjem prema mjestu vidimo mnogo krava na pašnjaku podno planine Kamniških Alpa. Trenutak kao stvoren da se ustvari zapitamo: je li zapravo vrijedio naš cjelodnevni uspon na Grintovec, kada isto tako možemo uživati i ovdje. Još jedan predivan dan, ovoga puta u Kamniško – Sovinjskim Alpama.
Najčešća pitanja za uspon na Grintovec
- Koju opremu koristiti? Gojzerice i čeona lampa ljeti, dereze, cepin i kaciga zimi. Kaciga je također poželjna i ljeti.
- Koji je idealni vremenski raspon za uspon? Iako je uspon kako sam i prikazao moguć kroz jednodnevni izlet, za potpuno uživanje u planini sporijim tempom idealno je uzeti 2 dana.
- Postoje li mjesta za jelo, piće i odmor? Da, Cojzova koča nalazi se na stazi.
