Begunjščica je jedna od onih planina o kojoj ne čujemo toliko često, ali ukoliko se krećemo u planinarskim krugovima nije rijetkost. Neke karakteristike poput fotogeničnosti i mira privući će pažnju na društvenim mrežama, ali to nije promijenilo njezinu suštinsku prirodu. Begunjščica je ustvari upravo onakva kakva jest – nenametljiva, ali posebna. I to je ono što je meni čini privlačnom. Bez obzira jeste li iskusni planinar ili jednostavno želite provesti vikend u prirodi u potrazi za sporošću, Begunjščica će vas dočekati sa jednakošću. I najbolje od svega, čak i usred sezone, ovdje je moguće pronaći mirnoću na njenim stazama, bez značajnijih gužvi.
I dok se proljeće sve više bliži, odnosno sprema se lista za ljetne uspone, naša lista sa idejama izleta na Putokoza blogu sporosti postaje sve veća. Doduše, još uvijek, broj izleta koji sam odradio nikako ne korespondira sa brojem objavljenih. Ali sporost je vrlina i preduvjet za kvalitetu. Upravo na tome tragu uspio sam izvući jedan od zanimljivih i meni osobno najupečatljivijih izleta u Sloveniji. Kao što se iz uvoda već može isčitati, radi se o planinarenju na jedan od planinski vrhova slovenskih Karavanki, točnije o Begugnjščici.
U usporenoj ljepoti planinskog lanca Karavanke, smještenog u srcu slikovite Slovenije, ističe se grandiozna Begunjščica. Svojim širokim ramenima, visokim 2060 metara nadmorske visine, ova travnato-stjenovita ljepotica nudi neponovljiv pogled na prostranstva Slovenije i Austrije. Vrh na izduženom planinskom grebenu lanca Karavanki proteže se od Smokuške planine na zapadu do Svete Ane u Ljubelju na istoku. Begunjščica smještena sjeverno od Begunja, naselja po kojem je i dobilo ime sastoji se od tri vrha, od kojih je središnji „Veliki vrh“ (2060 m. n/v) najviši. Istočni vrh „Begunjska Vrtača“ (1997 m n/v), te zapadni, „Srednji vrh“ nešto su ispod 2000 m. n/v.
Zbog jednostavnoga pristupa i prekrasnih panoramskih staza, Begunjščica čini jednu od najposjećenijih slovenskih planina. Južna strana omogućuje lak pristup vrhovima, dok je pristup sjevernoj strani prilično strm, što je tipično ne samo za Karavanke, nego za većinu planina na našoj polutci. Na obroncima Begunjščice nalazi se više planinarskih kuća, od kojih izdvajamo na istočnoj strani „Koču na planini Preval”, i „Roblekov dom“ na zapadnoj.
Begunjščica je stvorena za sporo planinarenje…stazom od Ljubelja koja pruža tunele, slikovite kolibe i horizonte
Rutu koju će planinari nerijetko odabrati za uspon na Veliki Vrh Begunjščice (2060 m. n/v) čini kružnu turu koja nudi raznolike točke za opuštanje i uživanje u potrazi za sporošću. Nakon polazišne točke prijevoja Ljubelj, nastavljajući preko „Planine Preval“ (Bornova pot) i dostižući Veliki Vrh, preporuka je odabrati za spust drugu stranu. Staza koja prvo dolazi do točke Roblekov Dom, nastavlja kroz Dom Pri Izviru Završnice i Dom Zelenice.
Iako će nas čitava kružna staza, koji što smo opisali u ovom članku, zaokupljati čitav dan, meni osobno jedna je od najljepših u Sloveniji. Na kraju ćemo ovu avanturu napustiti s impresijama na zelenu dolinu. Dolina Draga koja vijuga podnožjem Karavanki, neobičnih je alpskih pašnjaka i brdskoga vrha koji visi između neba i zemlje.
Prijevoj Ljubelj kao početna točka za uspon na Begunjščicu
Osim što čini poznati prijevoj u Karavankama na slovensko-austrijskoj granici, Ljubelj je nerijetko polazište planinara koji odabiru uspon na neke od vrhova Karavanki. Prijevoj od 1369 m. n/v prepoznatljiv je po tunelu dužine 1570 m. n/v, koji čini granicu s Austrijom. Do prijevoja vodi cesta iz Tržiča u Celovačku kotlinu (tunel se počeo graditi za vrijeme Drugoga Svjetskog rata).
Ljubelj – Koča na Planini Preval
Na kraju velikog parkirališta na bukvi stoji ploča s natpisom Planina Preval. Tu kroz Bornov tunel započinje planinarska staza, koja vodi do planine Preval. Staza se kratko uspinje zajedno sa šljunkom i vodi do raskrižja. Na malom križanju ceste slijeva vidimo natpis s putokazom “Preval in Roblekov dom “.
Nastavljamo smjerom ulijevo širokom stazom “Bornova pot“, koja prvo prolazi kroz šume, a zatim izlazi na strme, dobro zaštićene padine. Uska staza zatim nas vodi do tunela, gdje nam pomaže lampa.
Prolazeći kroz tunel, obratite pažnju na brojne lokve i povremeni niski strop. Tunel je sagradio Born Julius 1891. godine – vlasnik Šentanskog rudnika. Budući da je bio zaljubljenik u prirodu i divlje životinje, ovdje je nastanio jelene i košute. Sa druge strane tunela prvo hodamo stazom uz istočni zid Begunjščice, a zatim prelazimo do strmih šumovitih padina, na kojima se staza počinje lagano penjati. Široka staza, koja se penje samo umjereno, nastavlja se pridruživati markiranoj stazi od Podljubelja koja vodi do Koče na Planini Preval. Šuma, tišina, dodir Alpa. Pravi ugođaj koji nam treba za uživanje u potrazi za sporošću.
Koča na Planini Preval
Prijevoj Preval, po kojemu su imanje i koliba dobili ime leži na jugozapadnoj strani Begunjščice, To je raskrižje i ušće brojnih staza i puteva. Kroz ovo sedlo prolaze planinarske staze prema Roblekovom domu, vrhu Begunjščice, Dobrču, Podljubelju i Ljubelju, dolini Drage, Planinci i Poljškoj planini.
Na planini Preval, iznad koje se uzdiže vrh Begunjska Vrtača (1997 m. n/v). nalazi se pl. dom „Koča na Planini Preval“ smješten južno od sedla. Kuća je obnovljena, što je pridonijelo povratku planinskog i stočnog života. Jedna je od rijetkih alpskih pašnjaka koja tijekom čitave sezone posjeduje mlijeko i mliječne proizvode za posjetitelje. Od mliječnih proizvoda (kiselo mlijeko, svježi sir, sir) pripremaju se raznolika jela, poput sirnih štrukli, palačinki od sira i drugih. Koliba je dobro opskrbljena pićima od raznih sokova, piva.
Koča na Planini Preval – Veliki Vrh (Begunjščica)
Od prijevoja Preval nastavljajući u smjeru sjevera označenom stazom idemo preko Kalvarije. Prvo se penjemo slikovitim travnatim padinama, a zatim prelazimo u šumu, gdje počinje strmiji uspon. Tijekom kasnog ljeta i jeseni moguće je primijetiti i više vrste gljiva. Kako se šuma počinje prorjeđivati uspon postaje strmiji. Prilično strm uspon vodi nas stazom kroz pojas patuljastog bora i strmih travnatih padina, koje mogu biti opasne. Nadalje, prelazeći izloženu jarugu, gdje je postavljeno malo spomen obilježje, staza se još nekoliko minuta penje. Bujna travnjačka područja ispunjava stado ovaca, a mi uživamo u šetnji takvim krajolicima.
Nedugo nakon doline uspinjemo se na glavni greben Begunjščice. Koračajući stjenovitim grebenom, ugledamo veličanstvene vidike sa sjeverne strane. Nastavljamo krivudavom stazom koja nas spušta do malog sedla, gdje nam se s desne strane pridružuje staza od Šentanskog trga. Ovdje se greben Begunjščice širi, a mi slijedimo sve slikovitiju stazu do Velikog Vrha. Slijedi još jedan kratak spust. Zatim se kroz par minuta uspinjemo na Veliki vrh Begunjščice. Od prijevoja Ljubelj do vrha planinarimo 3 i pol sata sa pauzama.
Veliki Vrh (Begunjščica) – Roblekov dom
Silazna staza prelazi vrh i vodi prema Roblekovom domu. Nakon jednosatnog spuštanja prvo vidimo oznaku za „Roblekov Dom“, da potom nastavili dobro označenom stazom, omeđenom zelenilom s nekoliko drugih travnatih padina. Staza koja prvo vijuga duž serpentina, nastavljajući kasnije šumskim pojasom ubrzo nas dovodi do kolibe.
Roblekov dom na Begunjščici (1657 m- n/v)
Roblekov dom smješten je na veličanstvenom vidikovcu na zapadnim obroncima Begunjščice. Izvorni dom zapaljen je 1943. Nakon oslobođenja, 1946. godine, planinari Radovljice sagradili su novi dom, a 1975. godine u potpunosti su ga obnovili i modernizirali. Kuća ima 18 kreveta u 5 soba, jedan grupni smještaj od 15 kreveta i zimsku sobu sa 8 kreveta. Gostinjsko područje ima 50 mjesta, kuhinju i bar. Lođa ima vodu u kupaonici, štednjak za grijanje, solarne panele i generator struje i radio vezu. Dom je dobro opskrbljen hranom i pićem.
Najočitija značajka doma je, međutim, pogled koji se pruža na Bledsko jezero. Budući da se ispod doma nalaze klupe, na njih se može sjesti i uživati u pogledu, udišući alpski zrak.
Roblekov dom – Dom Pri Izviru Završnice
Ova staza započinje vrlo strmim spustom, koja vodi gustom šumom. Jedan sat spuštanja i dolazimo na križanje gdje vidimo oznaku “Tinčkova Koča” i “Dom Pri Izviru Završnice“. Od raskrižja nastavljamo prema naprijed prateći oznaku za Dom Pri Izviru Završnice. Staza kroz borovu šumu otvoriti će se i izaći ćemo na široke livade, prolazeći kraj izvora sa česmom. Koračajući širokom livadama konačno ćemo doći do kolibe na rijeci Završnici.
Dom Pri Izviru Završnice
Ovaj dom (1425 m. n/v) stoji u neobičnom području, na gornjoj Smokuškoj planini ispod Pungartske Planine, neposredno uz izvor potoka Završnica, ispod moćne Begunjščice i Vrtače. Izgrađena 1952. godine bivša je vojarna JLA. Zgrada je djelomično obnovljena 1970. godine i bila je poznata kao planinarski dom pod prezimenom “Loža Janez Rezar” ili “Planinarski dom Iskra“. Planinarsko društvo Žirovnica, osnovano 1996. godine, preuzelo je kolibu od Ministarstva obrane Republike Slovenije i u potpunosti je obnovilo zgradu. Zgrada ima vlastiti vodovod i električni priključak kablovskim priključkom od kuće a Zelenici. Dom je registriran pri Planinarskom savezu Slovenije kao planinarska postaja III. kategorije.
Dom pri izviru Završnice – Zelenice – Ljubelj
Nakon odmora kraj doma, nastavljamo prema našoj posljednjoj točki. Prvo prolazimo pored potoka Zavšnice uživajući u zalasku sunca koji oduzima dah, nastavljajući prema planinarskoj kući Zelenice. Dobro označena staza je relativno lagana, ali na kraju dana ipak osjećamo lagani umor. Štoviše, mnogi planinari računali bi 2 dana za ovu rutu, odlučivši prespavati u nekim od spomenutih domova.
Jedan od njih je i Planinski dom na Zelenici, do kojega dolazimo kroz pola sata hoda od Završnice. Koliba iz 1929. godine nalazi se na maloj ravnici sedla Zelenice između planinskog grebena “Na Možeh” na granici s Austrijom prema sjeveru. Nakon što je sjeverno od planinskog grebena Begunjščica na južnom Robleku tijekom Drugog Svj. Rata izgorjela koliba, 1966. godine biva dovršena nova. Okolica je lijepa i pogodna za ljetno i zimsko planinarenje.
Posljednji zalazak sunca pao je kad smo stigli do doma. Nakon kratke pauze samo za fotografiranje krećemo u spust. Koliba Zelenice nije daleko od naše konačne točke – Ljubelj. Makadamska staza po kojoj hodamo oko sat vremena, vraća nas na početnu točku, do prijevoja Ljubelj.
Tehnički detalji /GPS trag Ljubelj – Begunjščica – Ljubelj
- Polazna točka: Ljubelj
- Krajnja točka: Ljubelj
- Uspon: 1632 m
- Silazak: 1628 m
- Najniža (početna) točka: 1058 m n/v
- Najviša točka: Begunjščica (Veliki Vrh) 2060 m n/v
- Udaljenost: 17 km
- Doba godine: Proljeće – jesen, zimski uspon dostupan je od točke „Planinski dom na Zelenici“
Ovdje smo opisali (po mom mišljenju) jednu od najljepših staza u Karavankama. Sastojeći se od gostoljubivih slikovitih koliba, izvrsnih pogleda, prostranih travnjaka, ovo planinarenje dovest će vas u stvarnu bit planinskoga zraka i zelenih šuma. Kombinacija koju smo ovdje opisali prihvatljiva je samo za pješačenja bez snijega. Za snijeg uspon dobiva snježni put od točke „Planinski dom na Zelenici“.
