Dan na Cesargradskoj Gori: vrh Japica i Cesargrad

Kažu da se vrhovi nikad ne osvajaju, već da se posjećuju. A mi smo tako jedne lijepe pred jesenje subote, odlučili posjetiti upravo jedan od onih koje pamtiš kao prijateljske. Radi se o vrhu Japica (509 m), najvišem na Cesargradskoj gori.

Iako sama n/v vjerojatno zvuči smiješno na prvu, ipak, ukoliko ovoj gori daš dovoljno vremena, vidjeti ćeš, da ćeš se ponovo prizvati njoj, prvom prilikom kad budeš opet u tome kraju. Cesargradska gora je, istina, površinom najmanja hrvatska gora. Nalazi se u sjeverozapadnom. dijelu Hrvatskoga zagorja, između Klanjca, Tuhelja i Kumrovca, s najvišim vrhom Japica (509 m), na kojega smo se između ostalog i uputili. Riječ je o niskoj, lako dostupnoj gori dužine oko tri kilometra i prosječne relativne visine oko 300 m, koja predstavlja južni ogranak Kostelskog gorja.

Okolicu čine gusto naseljena područja, vinogradi i polja koja dopiru gotovo do samog podnožja. Prema Klanjcu, na sjevernoj strani, gora je pri dnu strma i pošumljena, dok su viši dijelovi otvoreniji, izmjenjuju se livade, voćnjaci i lijep pogled na Zagorje. Na zapadnom rubu gora je odsječena dubokim prodorom rijeke Sutle, koji je ujedno i granica prema susjednoj slovenskoj Kunšperškoj gori, a kroz taj prodor prolaze cesta i željeznica. Klanac se naziva Zelenjak, a njegov najljepši dio poznat je kao Mihanovićev dol.

Iako se čini da je utjecaj promjene konfiguracije temelja gore poradi velikog kamenoloma, promijenio dio nekadašnjeg planinskog ugođaja (barem tako izgleda), drugi, sjeverozapadni dio gore iznad Zelenjaka ostao je strm, šumovit i slabije pristupačan. Upravo se tamo, na ostacima nekadašnje utvrde po kojoj je gora dobila ime, nalazi planinarski dom “Cesargrad”, u vlasništvu planinara iz Klanjca

Nismo krenuli po vrh. Krenuli smo zato što smo na karti Hrvatskog planinarskog saveza, u dnevniku Hrvatskih planinarskih obilaznica, naišli na jednu skromnu, ali napose zanimljivu točku: KT HPO 3.8., Japica, 509 m. Dakle, da se ne lažemo, krenuli smo ipak po vrh, iliti točnije, ne treba se sramiti reći po pečat, žig, kako god 😊 Ali to ne umanjuje činjenicu da samo Zagorje, kad se jednom skrene s autoceste, uvijek izgleda kao mjesto u kojem vrijeme teče drugačije. Mjesto dvoraca, legendi i bajki, poput staze na koje smo se našli.

Uspon iznad Klanjca

Postoji, kao i uvijek, kao i na svaku planinu, a u ovom slučaju goru, više pravaca uspona. Školski bi ga ustvari bilo započeti u mjestu Klanjec ili čak još i bolje kod ž.p. Klanjec, radi mogućnosti ostavljanja vozila. Ž.p. je zapravo točka iz onoga vremena kad su ljudi na goru dolazili vlakom. A mi danas, koji pišemo o sporosti, a sa druge strane, težimo što više vidjeti, kad već izdvojiš neko vrijeme za putovanje na mjesta na kojima nismo bili, ili smo rijetko, tada nastojimo otkrivati one točke koje će nam ponekad skratiti put do vrha.

Mi smo je tako pronašli u šumi iznad sela, prije jednog vidikovca, sasvim slučajno, ali i gotovo nepotrebno, jer zapravo ustvari, ne znači mnogo, ali opet donekle skratila nam je uspon, toliko da smo ustvari, taman na knap stigli i posjetiti Kumrovec. Uspon smo tako započeli od jedne imaginarne, ali opet realne, postojane točke iznad sela Dol Klanječki. U pravilu, ukoliko ideš već u pustolovinu istraživanja odakle bi se moglo krenuti, bilo bi dobro biti spreman na činjenicu da su po planinama uvijek i nikad suprotno, uske cestice, privatni posjedi, imanja. Jedino, ako naletiš na neku šumu ili slučajnu livadu, tada ćeš nekako možda uhvatiti taj trenutak sreće i pronaći mjesto gdje ostaviti vozilo na sigurnom mjestu. I to je sasvim u redu iliti po modernom poslovnom govoru „more than fine“! Zato ustvari i postoje predviđene točke gdje se može ostaviti vozilo u dolini. Ne treba tražiti mjesto u planini, ako nije nužno.

Klanjec

No dobro, prije nego li započnemo sa samim opisom i priči o stazi, odnosno vratimo se samom usponu, reći ću samo nešto kratko o Klanjcu. Klanjec (263 m) leži slikovito na povijesnoj uzvisini između riječnih slivova Sutle i Krapine, na cesti Zagreb–Kumrovec (55 km od Zagreba, 6 km od Kumrovca). Na glavnom trgu nalazi se spomenik Antunu Mihanoviću iz 1910., a na starom groblju (Spomen-park) grobovi Mihanovića i slikara Otona Ivekovića. U mjestu je i stari franjevački samostan sa crkvom, zadužbina bana Sigismunda Erdödyja (koji je i sam ovdje pokopan), te Galerija Antuna Augustinčića, rodnog Klanjčanina. Klanjec je ujedno sjedište planinarskog društva “Cesargrad”. Također, jedna zanimljiva točka nedaleko od Klanjca je i kapela Sv. Florijana, nedavno obnovljena. Iako je naš prvobitni plan bio prvenstveno Kumrovec, ipak smo uspjeli pronaći mjesta i za Klanjec. A budući da će o posjetu ovim mjestima biti zasigurno prilike zapisati neku priču ili čak dvije, vratio bih se sada usponu na Cesarkoj gori.

Japica (509 m)

Tamo negdje ispod imanja, iznad velikoga strmoga kamenoloma, započeli smo uspon na Japicu. Prvo kroz šumovitu stazu kombinacije bukve i oraha, koja nas dovede do razdvajanja putova. Slijedi jedan malo strmiji uspon, kroz šumu, koji me podsjeća uvelike na Lipu, jedan od nedavnih uspona, nedaleko od ovoga kraja.

Nakon nastavka kroz šumu uskoro se približavamo Japici. Vrh, koji se nalazi na 509 metara nadmorske visine i najviša je točka Cesargradske gore, ustvari podsjeća više na livadu. Vrh je zapravo prostrana zaravan, na kojoj je nekoć stajala drvena piramida. Tu nema velikog planinarskog prizora koji bi vas nagradio panoramom na sve strane. Umjesto toga, tu su šuma, proplanak, klupa, telekomunikacijski stup i planinarska oznaka. Tu nema drvene piramide, ali ono čega ima su veliki drveni stol i par klupica. Ustvari pravo okruženje koje poželjeti želiš, u trenutku kad ti treba samo odmor.

Naravno, da ono zbog čega će mnogi planinari, ipak posebno zastati je ustvari žig HPO. Ne mogu reći da to nije ono radi čega smo došli na Cesarsku goru, ali nije li to ni cilj obilaznica, da upoznamo točke na kojima nigdje nismo bili. Da, svi vi koji duže pratite Putokozu, istina je, reći ću da, su moji početni članci izgledali tako da bih dnevnik zaboravljao. To je dobro za one točke koje su ti blizu. Međutim kad želiš upoznati više, dnevnici obilaznica su ustvari jako dobra stvar. Japica je uvrštena u Hrvatske planinarske obilaznice kao KT 3.8. (bar na mom izdanju iz 2016.), pa ukoliko skupljaš kontrolne točke, nemoj ga zaobići.

Ali nama je na vrhu pažnju privukla skroz neka druga stvar. Male klupice, stol u hladovini pod stablom. A u blizini se nalaze i ostaci nekadašnjih kuća. Danas su dobrim dijelom obrasli i napušteni, ali podsjećaju da ovaj prostor nije uvijek bio samo planinarsko odredište. Ljudi su nedaleko odavde živjeli, obrađivali zemlju i prolazili ovim istim šumskim putovima mnogo prije nego što su na njih stigle planinarske markacije. Na žalost neke od kuća, iznad samog kamenoloma, pod vrhom čine se napuštene. Da li je to od vibracija radi kamenoloma, klizišta, ne znam ali možda najbolji način da se doživi Japica je upravo taj ga se spozna kao točku koja je prije svega živa. Ne kao cilj koji treba osvojiti, nego kao dio krajolika kroz koji prolaziš.

Cesargrad nije bio na našem usponu ali nismo ga preskočili

Nakon Japice vratili smo se prema planinarskoj kući. Cesargrad se nalazi na oko 460 metara nadmorske visine, a do njega od vrha nije potrebno puno hoda. Upravo zato ga vrijedi spojiti s izletom na Japicu, čak i ako vam nije na izravnoj ruti uspona. Mi smo ga ostavili za povratak.

Planinarska kuća Cesargrad nalazi se na lijepom ravnom položaju i jedno je od mjesta zbog kojih Cesargradska gora ima više karaktera nego što bi se očekivalo od vrha visokog samo 509 metara. Nekad prizemna, a danas na kat, kuća je to u lovačko-planinarskom stilu, na malenoj šumskoj čistini u sjeni bagrema, nekoliko stotina metara od ruševina Cesargrada. Sagradili su ga 1951. planinari i lovci iz Klanjca. U prizemlju su kuhinja i blagovaonica, a na katu spavaonice. Ispred doma nalazi se stol s klupama za goste te malo igralište s kuglanom. Kuća je otvorena vikendom i po dogovoru sa PD “Cesargrad” iz Klanjca. Tu možeš zastati, odmoriti se i pogledati krajolik prema Klanjcu, Kumrovcu i dolini Sutle.

Cesargrad (462 m)

Od doma je do samih ruševina Cesargrada svega 3 minute hoda, na približno istoj nadmorskoj visini. Bila je to nekoć znatna utvrda. Danas su njezini ostaci uvelike zarasli u šumu i mjestimice jedva prepoznatljivi. Imao je nekoliko kula, a zahvaljujući dominantnom položaju s njega se pruža lijep pogled na velik dio Zagorja i Slovenije, kao i u dubinu Zelenjaka. Isto ga svrstava u jedne od najljepših zagorskih utvrda odnosno burgova.

Nije poznato tko je podigao Cesargrad. Po prvi se put spominje 1399., kad ga je kralj Žigmund darovao grofu Hermanu Celjskom. Kasnije, četiri stoljeća poslije, pripadao je plemićkoj obitelji Erdödy. Za vrijeme velike seljačke bune 1573. opsjedali su ga pobunjeni seljaci pod vodstvom Ilije Gregorića. Biva naseljen sve do 17. stoljeća, kada ga Erdödyji napustiše. Nakon toga…pretvara se iliti postaje ruševina. Ugovorom od 27.6.1933. vlasnikom parcele postalo je Hrvatsko planinarsko društvo, koje u svom arhivu čuva dokumentaciju o prijašnjim vlasnicima. Nažalost, ova slikovita povijesna građevina i dalje propada, a barem bi polukružni bastion trebalo sačuvati, kako Cesargrad ne bi doživio sudbinu mnogih drugih zagorskih utvrda.

Danas je teško zamisliti kako je nekada izgledala utvrda koja je stoljećima nadzirala ovaj prostor. Ali tome znatno pomaže aplikacija koju pronalazimo na ulazu u samu ruševinu. Budući da 1573., za vrijeme Seljačke bune 1573. godine, biva napadan i zapaljen, nije slučajno da se upravo ispred utvrde (sada ruševine) nalazi i maketa kmeta. Nema ovdje monumentalnosti kakvu ćeš pronaći na velikim srednjovjekovnim tvrđavama. Cesargrad je više mjesto koje treba polako obići i pokušati zamisliti u vremenu kada je ovaj brežuljak imao puno važniju ulogu nego danas.

Između zidova raste šuma, a sa vidikovca kroz njezine  otvore, pronađe se vidik na krajolik Zagorja. Eventualno, sa same tvrđave može se uloviti vidik na Kunšperk, te preko kumrovečke doline na  Kamniško-Savinjske Alpe. I upravo je taj spoj prirode i povijesti ono što ovu kratku planinarsku turu čini zanimljivijom.

Mala gora za veliki dan

Povratak prema dolini ispreplićemo istim putem. Na žalost, budući da nam u planu bješe i Kumrovec i još tko zna što ili ništa, točku famozni „Pesji skok“ preskačemo. Cesargradska gora nije mjesto na koji ćeš otići ako tražiš veliki, poznati, „boom“ planinarski pothvat. Ne. Cesargradska gora je uživanje u hodanju, uživanje u šetnji, uživanje u planinarenju, uživanje u danu. Ako tražiš takav izlet, priča postaje posve drugačija, sa drugim dimenzijama.

Možeš dakle krenuti iz Klanjca, proći kroz vinograde i šumu, napraviti kratki obilazak do Pesjeg skoka, popeti se na Japicu i uzeti žig. Zatim se vratiti prema planinarskoj kući, obići ostatke Cesargrada i nastaviti prema Zelenjaku. Na kraju se ponovno vratiti u Klanjec. Sve to nije osobito dugo. Ali put se ne mjeri samo kilometrima. Ovdje se u jednom danu izmjenjuju zagorsko selo, vinogradi, šuma, planinarski vrh, srednjovjekovna utvrda, Sutla i krajolik uz hrvatsko-slovensku granicu. I možda je upravo u tome posebnost Cesargradske gore. Ona ne pokušava biti velika. Ali ni ne treba veličinu. Jer njena prava ljepota, kao i svih sličnih vrhova leži upravo u jednostavnosti.

Japica nema široku panoramu, Cesargrad nema očuvane kule, a staza ne traži posebnu fizičku pripremu. Ali kada sve spojite u jednu šetnju, dobijete izlet koji ima mnogo više sadržaja nego što biste očekivali od vrha visokog 509 metara. A to su nerijetko i oni najbolji izleti: na kojima ne treba ništa posebno osvojiti da bi se kući vratilo s osjećajem da smo negdje bili. Da ostanu u sjećanju. Da dan ostane u sjećanju.

Japica i Cesargradska gora: praktične informacije

• Vrh: Japica, 509 m
• Područje: Cesargradska gora, Klanjec / Hrvatsko zagorje
  Zahtjevnost: lagana planinarska ruta
• Zanimljivosti: Japica, vidikovac Pesji skok, planinarska kuća Cesargrad, ruševine Cesargrada, Zelenjak i spomenik hrvatskoj himni
• Naš redoslijed/trag: Klanjec (Dol Klanječki, točka nije mjesto gdje smo ostavili vozilo) → Japica → planinarska kuća Cesargrad → ruševine Cesargrada → povratak → Klanjec
• Napomena: vrijeme hoda ovisi o početnoj točki i odabranim skretanjima, pa je za konkretan izlet najbolje pratiti aktualne planinarske karte i markacije na terenu.