Kvarner kao oaza ljepote i raznolikosti, krije mnoštvo skrivenih dragulja. I dok se primjerice Opatija i Crikvenica, kao turističke destinacije, nerijetko nalaze u prvome planu na spomen Kvarnera, Kastav nudi jedan drugačiji koncept doživljaja. Birajući tako potencijalna odredišta u potrazi za pohvalom sporosti u nastavku sam opisao i svoj doživljaj šetnje kroz Kastav. Podijelio sam je kroz 3 poglavlja: koncept kutaka priča o sporosti, muzejima i točkama za učenje te prirodnim sadržajima okolice.
Gradić smješten na brežuljku od 377 metara n/v iznad Rijeke, sa kojeg se pruža veličanstven pogled na plavetnilo Jadranskog mora sa južne i planinskoga krajolika sa sjeverne strane, nudi savršen kontrast za odu sporosti i uživanje u jednostavnim stvarima.
To su stvari koje povezuju prošlost i sadašnjost kroz jedan netipični mediteranski oblik. Svojim šarmom i bogatom poviješću jednostavno se ističe prepoznatljivost i raznolikost boja. I hodajući tako gradićem, poput pitoreskne slike otvara nam se niz spojeva umjetnosti i kulturnih znamenitosti. Šetnja uskim kamenim ulicama tako postaje jedno putovanje kroz vremeplov, pri čemu, svaki kamen, svaka građevina priča svoju priču o bogatoj prošlosti grada. Razlog zašto kažem netipičan mediteranski, vjerojatno leži i u činjenici da je Kastav povezan sa doticajem kontinenta. O tome svjedoči i njegov gastronomski meni, budući da sljubljuje mediteransku i kontinentalnu kuhinju. Za u potpunosti pojmiti Kastav, treba ga posjetiti, ali jedan dio doživljaja za početak će otkriti i nastavak mojeg teksta.
Gledajući sam uvod, iz njega je lako zaključiti da Kastav vjerojatno nudi mnogo više od priča o prošlosti povijesti, odnosno učenja o kulturnoj baštini. A to ćemo primijetiti već podno gradića, uspinjući se stepenicama prema starogradskoj jezgri. Čineći jedan od srednjovjekovnih brežuljkastih gradića, Kastav nam pruža inspiraciju svojim panoramskim vidicima na prostrani Kvarnerski zaljev, razbacane otoke, Rijeku, veličanstvene planine Gorskoga kotara te obližnje Učke i Ćićarije.
Potraga za sporošću kroz kombinaciju primorja i kontinenta uz inspirativne vidike
Povijest Kastva seže duboko u prošlost. Još u antičkim vremenima (11. st. pr. n. e. ), kraj su naseljavali su Iliri/Japodi, čije su tragove potvrdili arheološki pronalasci. Kroz povijest gradić prolazi vlast Rimljana, Ostrogota, Grka, Langobarda, dok razdoblje mističnoga i burnoga srednjega vijeka čini temelje prepoznatljivosti gradića, kakvoga danas vidimo.
Gradić koji prvi statut pod nazivom „zakon grada Kastva od leta 1400“, dobiva, kako i sam naziv kaže na samome početku 15. stoljeća, nasljeđuje također i mnoge znamenitosti iz srednjovjekovnoga razdoblja. Sve ovo rezultira da šetnja uskim ulicama starogradske jezgre bude poput putovanja kroz vrijeme, gdje se povijest i tradicija isprepliću sa kako sam već i spomenuo čarima mediteransko-kontinentalnoga ambijenta.
Kvarner, Opatija i more sa jedne strane, Ćićarija sa druge. Upravo činjenica da Kastav, koji leži u zaleđu Ćićarije i biva povezan putevima sa gorskim krajolikom, od kojih su neki nerijetko bili i iznimne strateške važnosti, doprinijela je da povuče i tu crtu poveznice sa unutrašnjošću.
Uske šarolike ulice
Svaki će putnik u potrazi za minulim vremenom pronaći ponešto zanimljivo šetajući kroz Kastav: od povijesno – kulturnih znamenitosti, umjetničke inspiracije do veličanstvenih vidika i pronalaska kutaka za odmor. U potrazi za istima, ustvari i posjećujemo gradiće poput Kastva. Nemojmo zaboraviti da se Putokoza blog fokusira nerijetko kroz pohvalu sporosti otkrivanja skrivenih umjetničkih ili prirodnih motiva. A njih u Kastvu ne fali. Šetajući Kastvom, pronalazimo uživanje u usporavanju, odmičući se od kulta brzine.
Uske ulice ispunjene malim živopisnim kućicama zaista su prava inspiracija i utočište od gradske vreve, a istovremeno slobodno mjesto koje pruža nevjerojatno gostoprimstvo svima koji njima prošeću. Oduševit će vas kuće, raznolikost boja, jedinstvenost. Nije slučajnost da su upravo ulice Kastva domaćin poznatoga Festivala smijeha. No, ono što Kastav izdvaja je prepoznatljivost po galerijama čiji autori otvaraju vrata i dijele inspiraciju za svoja djela, u njima se nerijetko povijest i priroda sjedinjuju na jedinstven način. To je ustvari i logično, budući da se na ulice gradića vezuje impozantna Kastavska šuma, koja pruža jedinstvene motive mogućnosti stvaralaštva.
Aleja velikana
A da je Kastav vezan za stvaralaštvo, primijetiti ćemo već prije ulaska u sam gradić. Naime, tamo pored male klasicističke crkvice sv. Sebastijana i Sv. Fabijana iz 16. stoljeća, primjećujemo impozantne kipove kastavskih velikana. Vjekoslav Spinčić, Matko Laginja i Matko Mandić, bili su prosvjetitelji čija je uloga bila ključna u borbi za nacionalna, ekonomska i politička prava lokalnog stanovništva tijekom druge polovice 19. stoljeća. Tu je i Ivan Matetić Ronjgov, istaknuti muzikolog i skladatelj, koji je postavio teorijske temelje tzv. istarske ljestvice. I svakako nezaobilazan kip Vladimira Nazora, velikog hrvatskog književnika koji je kao ravnatelj Učiteljske škole proveo 10 godina (od 1908. do 1918.) upravu u Kastvu. Isto ga je nadahnulo da započne pisanje na čakavštini upravo ovdje.
Kastavska Fortica: inspiracija vidika
Učeći o velikanima, također pred ulazom u stari grad, pažnju nam privlači prostrana terasa, sa vidicima prema Kvarnerskom zaljevu i Učki. Radi se o Kastavskoj Fortici, gdje nema mjesta stresu i brigama. Tu se, u hladovini divljih kestena pruža trenutak za osvježenje i uživanju u onome što Kvarner jest, a šum vjetra u krošnjama prelijeva se u melodiju mira.
U Kastvu, gdje se život odvija u ritmu valova i zvuka vjetra u krošnjama kestenova lišća, nema mjesta žurbi. Tamo na fortici gdje se pogled gubi u plavetnilu Kvarnera, a Učka se veličanstveno uzdiže, uživamo u sporosti trenutka koji spaja prošlost i moderno doba. Na fortici vidimo i „Štandar“, jarbol za zastavu, s uklesanim natpisom “Kastav va Ustavnom letu 1861.”
Gradska loža: akustika tišine prošlosti
Poput ostalih srednjovjekovnih gradića i Kastav je je imao mjesto na kojemu su se održavala gradska vijeća, sjednice ili točka za druženje. Za Kastav je to bila gradska loža, izgrađena na trgu Matka Laginje, još davne 1571. godine. Dakle, bez obzira što još nismo ni zakoračili u stari gradić, nesumnjivo je da bi nam zidine lože mogle otkriti raznolike priče. One bi bile sadržaj odluka vezanih za plemićke obitelji, narodne borbe i diplomaciju za vrijeme ratnih previranja, intrige moćnika te izdaje i urote, ali također i onoga čije su odluke rezultirale upravo očuvanju neizmjernoga kulturnoga nasljeđa kakvog Kastav ima danas.
No fokusirajmo se sada na samu našu potragu za sporošću. Ova građevina sa masivnim kamenim stupovima i elegantnim zidovima kreira prostor koji odzvanja jekom prošlosti i tišine. Kao da još uvijek čujemo priče plemićkih obitelji iz ne tako daleke prošlosti. Zanimljiv prostor akustike, popločan kamenim pločama, mami na odmor u pronalasku inspiracije. Pronaći ćemo je kroz autentičnost, gdje se kamen spaja s akustikom, nudeći iskustvo koje će obogatiti dušu i osvježiti um.
Voltica – gradska vrata
I tako impresionirani akustikom lože krećemo u potragu novih kutaka za sporošću u Kastavu. A jedan od kutaka, doduše, manje spor i više frekventan, koji će nam otkriti stratešku značajnost gradića, otkrivamo prolazeći kroz gradska vrata, odnosno nekadašnji ulaz u gradić.
Uistinu, predivan ulaz u staru kastavsku jezgru, Voltica, izgrađen je 1731. godine u razdoblju Isusovaca. Samo 38 godina kasnije, iznad baroknog portala postavljen je grb isusovačkog reda, dajući tako povijesni element arhitektonskom remek-djelu. Stojeći tamo, pokušavam zamisliti kako su se nekoć (drvena) gradska vrata otvarala i zatvarala u skladu sa zalaskom i izlaskom sunca, dodajući još mističnosti ovom impresivnom ulazu učinjenom u obliku volte.
Župna crkva sv. Jelene Križarice
Smještena na vrhu brijega, crkva sv. Jelene Križarice ne samo da je dominantna građevina Kastava, već i njegov prepoznatljiv simbol. Sagrađena u 14. stoljeću na ostacima rimske utvrde, ova jednobrodna građevina s gotičkim elementima čini oazu mira i veličanstvenih vidika.
Osim što njena jednostavna, a elegantna unutrašnjost uz freske, potiče na meditaciju i molitvu, primjetan je i zvonik iz 1724. g., koji dominira gradskom slikom, kreirajući tako veličanstvenu panoramu Kvarnera.
Lokvina
Gradski trg, čije ime potječe od lokve koja je nekada služila kao vitalni izvor vode za žitelje grada izvor je autentične povijesti. Kišnica se skupljala u lokvu i koristila za piće, kuhanje i navodnjavanje.
No, ime Lokvine krije i drugu priču. Onu o borbi Kastavaca protiv omraženog kapetana Frana Morellija. U 17. stoljeću, Morelli je nametnuo nepravedne poreze i tiranizirao lokalno stanovništvo. To je 1666. godine dovelo do pobune, u kojoj su Kastavci svrgnuli Morellija i njegovu vlast. Cisterna na trgu, s uklesanom godinom pobune, služi kao opipljiv podsjetnik na tu dugu i burnu povijest. Danas je Lokvina živahan trg, okružen šarmantnim kamenim kućama mjesto druženja i opuštanja, a ujedno i podsjetnik na snagu i hrabrost.
Crekvina
Prošetavši pitoresknim ulicama, nakon divljenja bojama i motivima, druženja sa lokalnim stanovnicima ali i mačkama, doći ćemo do Crekvine. Poznat i simbolično kao „krov Kvarnera“ Crekvina čini popularni prostor sa vidljivim elementima izgradnje crkve. Ustvari, to i je crkva ali nikada nije dovršena. Povijest Crekvine je više nego intrigantna, s primjesama tajnovitosti. A takovi su kutci koje ustvari najviše i volimo u potrazi za sporošću. Istodobno mistična, omeđena vidicima i spletom veza između maloga gradića sa jedne i šume sa druge strane, Crekvina kao da nam poručuje da tu trebamo stati, usporiti. Ali ne samo tu već općenito.
Crekvina je trebala postati najveća crkvena građevina na hrvatskoj obali, zamjenjujući crkvu Marijina uznesenja koja je uništena u razornim potresima 1750. i 1754. godine. No to se nije dogodio. Naime, kada u 17. stoljeću, isusovci preuzimaju Kastavsku gospoštiju i koriste resurse za građevinske projekte, biva započeta i gradnja Crekvine u 18. stoljeću. Planirano je da Crekvina bude dugačka 50 metara, visoka i široka po 20 metara, te bi mogla primiti više od 3000 vjernika. Gradnja ipak ne biva nikada dovršena, službeno radi raspuštanja isusovačkog reda 1773. godine.
Danas postoji par legendi o gradnji Crekvine, bazirajući se na teoriji da se crkva svaki puta srušila. Uživajući u trenucima sadašnjosti, vidimo da je Crekvina preuređena u trg, te u skladu s povijesnim ostacima crkve služi kao mjesto za održavanje koncerata i scenskih predstava. Diveći se kamenim stupovima, koračajući u smjeru Kastavkse šume, gledam već u daljinu, čiji nam vidici otkrivaju poglede prema Gorskome Kotaru, Ćićariji.
Od tradicijskih obrta do povijesti Kastav ispunjen točkama za učenje i zabavu
Kroz potragu za sporošću i prošlošću, osim samih ulica i trgova gradića, ne smijemo zaboraviti i činjenicu da Kastav obilježavaju raznolikost kulturnoga i tradicionalnoga, pri čemu pronalazimo zanimljive točke za učenje i inspiraciju. Penjući se tako stepenicama od parkirališta u gradić, primijetio sam zanimljivu kuću s natpisom „Osojnakova kotlarija“. Skenirajući kod vidjeti ćemo da se radi o radionici posljednjega kastavskoga majstora, kotlara u ovom dijelu Hrvatskoga primorja Milka Osojnaka (1911. – 1994.). Iako su kotlarski proizvodi od bakra, kotlovi za kuhanje rakije, suđe za poljoprivredu te predmeti za domaćinstvo veoma zanimljivi, radionica biva zatvorena i o njoj nam ostaje pisati u nekome drugome članku.
Ostavština Kastva pruža mnoge raznovrsnosti. Osim isusovačke i srednjovjekovne ostavštine, gledajući u ne tako daleku prošlost, nešto više od 100 godina unazad, upravo je tamo, nedaleko od gradića Kastava bila granica kraljevina Italije i Jugoslavije. A kako bi danas naučili više o „životu na granici“ u tadašnjim geopolitičkim odnosima, najbolje je posjetiti muzejsku zbirku Kastavštine. Prolazeći gradska vrata odnosno „volticu“, natpis nas jednostavno dovede prema muzeju. Uređena 1981. godine, zbirka čuva autentične izloške, dokumente, fotografije, geografske karte te bogatu etnografsku zbirku. Dokumenti su to burne prošlosti ovoga kraja, od pretpovijesti i srednjega vijeka, preko 19. stoljeća pa sve do završetka Drugoga svjetskog rata.
A šetajući kroz samu starogradsku jezgru Kastva pronaći ćemo i jedan unikatni muzej posvećen vinogradarstvu, poznatiji kao Kuća Belice. Postav muzeja slavi belicu, autohtonu sortu grožđa i kulturnu baštinu Kastavštine. Kuća Belice nije samo muzej, već i prostor gdje se njeguje tradicija i slavi ljubav prema vinu. Uroniti će nas u autentičnu atmosferu Kastva i otkriti tajne vinarske baštine ovoga kraja.
Okolica Kastva: spoj šume i inspiracije staza
Tri izleta kroz tri kreirane rute isprepletene nizom biciklističkih i pješačkih staza. Drugim riječima, samo nekoliko koraka od centra Kastva vodi nas u idilu kastavskih šuma (Loza i Lužina). Tamo ćemo pronaći dobro označene tematske staze. Šetnice Puž, Zec i Srna idealne su u svako godišnje doba za šetnju, vožnju biciklom, planinarenje ili jahanje. Prepune drvenim klupicama i kućicama za ptice, od kojih su neke radili i oni najmlađi, naravno da su sve tri staze predivne i zaslužuju pojedinačnu priču!
A kad zakoračimo dublje u šumu, dočekat će nas i priča o Maliku, dobrom šumskom duhu iz narodne predaje. Ova područja obiluju predivnom prirodom, vrhovima koji pružaju panoramski pogled na okolicu te skrivenim blagom iz bogate povijesti Kastavštine. Sve te uspomene postaju neizbrisivi dio našega posjeta u potrazi za sporosti. Upravo je sporost ta koja nam omogućava da spoznamo ljepotu prirode Kastavske šume. Kao i povijesti, koje ni tu ne fali. Primjerice točke najkraće staze Puža dovesti će nas do točaka Majevi vrh, Japnenice i Stražnica. Osim što će nam otkriti nekadašnje pogranične točke granice kraljevine Jugoslavije i Italije, pružiti će nam i uvid u nekadašnji život toga kraja.
