Blagdansko vrijeme savršena je prilika da usporimo i vratimo ravnotežu u svakodnevni život, čak i dok radimo kod kuće. Umjesto da se prepustite užurbanosti, iskoristite blagdane za stvaranje opuštenijeg ritma dana, uz male aktivnosti koje potiču kreativnost, povezanost i unutarnji mir.
Ritam koji nam daje priliku da usporimo i vratimo ravnotežu u svakodnevni život. Ipak, ta sloboda ponekad je samo prividna. Neki od nas biraju rad od kuće kako bi dan protekao sporije i fleksibilnije. Drugi pak nemaju izbora – moraju biti dežurni, dostupni i pratiti ritam tima, iako bi voljeli ostaviti laptop po strani i prepustiti se blagdanskom odmoru. No, rad koji ostaje prisutan tijekom blagdana ne mora nužno biti vezan uz kompaniju. Može biti briga za životinje, priprema hrane za domaće gospodarstvo, kućni zadaci ili poljoprivredni poslovi koji ne poznaju „radno vrijeme“. I oni zahtijevaju pažnju, vrijeme i energiju, a opet daju priliku da osmislimo dan u vlastitom ritmu, sporije i promišljenije.
A možda je upravo to razlog zašto se i ovdje, na Putokozi, stvari ponekad kreću tiše nego što se čini izvana. Dok blagdani više nisu sve bliže, već su pred vratima, istina je da se rubrike ovoga bloga kroz posljednje vrijeme i ne mogu pohvaliti nekim elaboratima. No tišina ne znači mirovanje. Kao i pred kraj svake godine, dolazi vrijeme kada se i ja povučem korak unatrag, ne da bih stao, nego da bih jasnije osjetio smjer. Pisanje, baš kao i blagdani, traži vrijeme i mjesto. A ponekad i svjesno usporavanje. I možda je upravo zato ovaj tekst ovdje. Kao podsjetnik da stvari ne moraju nestati da bi se ponovno pojavile — nego samo dobiti svoj ritam.
Naravno, iako što se tiče konkretno Putokoze kao bloga, odnosno mini outdoor portala sporosti, imam novosti, o toj temi pisat ću nekom drugom prilikom. Jer, bilo bi zaista šteta, ovaj blagdanski članak i trenutak opterećivati temama planova. No, budući kad sam ih već spomenuo, te se sada sigurno pitaš kakve su to novosti i je li jedna od mojih novogodišnjih odluka bila ovaj blog uskoro ugasiti, odmah ću reći da to nije slučaj. Ali isto tako i otvoreno priznati da je postojala jedna od opcija dodatno ga usporiti. Jer da ga i želim ugasiti, naravno, više ne bih ni pisao ništa više od same takve obavijesti. A jedan od temeljenih razloga zašto to neću učiniti je obostrana veza između teksta i vas kao čitatelja. Stvaranje teksta i pisanje opušta, a trebam reći i da sve duže i detaljnije čitate, što me izrazito veseli. I ne zato jer su to „moji“ tekstovi već zato jer se vrijeme (kada već biva provedeno pred ekranom) duže i više troši na čitanje nekoga ili nečijega teksta, a ne na Tiktokove, Instagrame i razna „influencanja“.
Zato, čak naprotiv, daleko od toga da je plan gasiti blog. Možda jednog dana Putokoza dobije i neke nove prozore prema svijetu. No o tome nekom drugom prilikom, kada taj dio stranice u potpunosti dobije glavu i rep. Za sada ću reći samo da je istina kako je ovaj tekst inače, ažurirana verzija prošlogodišnjeg, kratkog članka. Budimo iskreni: taj pak nije imao ni glavu ni rep. Stoga, umjesto da ga izbrišem, odlučio sam ga preurediti, dopuniti i dati mu novi udah. Novi život. Jer pisanje je dio mene, a ovi redovi i dalje žive. A, da bi bilo koji članak zaživio, potrebno je vrijeme i mjesto. Što je, na neki način, i tematika samog ovoga članka kojega trenutno pišem. A isti govori o raspoređivanju vremena za vrijeme praznika krajem godine. Jer, bez obzira na razlog, svi se suočavamo s istim izazovom: kako zadržati osjećaj blagdana dok obaveze i tehnologija neumoljivo kucaju na vrata. Upravo zato ovaj tekst nije o potpunom isključivanju. Namijenjen je svima koji žele da blagdani ostanu blagdani, unatoč mailovima, porukama, digitalnoj prisutnosti ili obvezama koje zahtijevaju fizičku prisutnost kod kuće ili na gospodarstvu.
U nastavku pišem o idejama koje sam pronašao proučavajući metode sporosti, a pomažu usporiti ritam, zadržati unutarnji mir i učiniti blagdane istinski blagdanskim. To su tihi prijedlozi i male aktivnosti, koje ti mogu pomoći da iskoristiš blagdane za stvaranje opuštenijeg ritma dana, umjesto da prepustiš užurbanosti da te preuzme. A odnose se na tri dimenzije: kreativnost, povezanost i unutarnji mir. Usmjeravanje pozornosti može nas podsjetiti na važnost usporavanja i uravnoteženja svojih obveza. Iako su blagdani vrijeme kada se posvećujemo obiteljima, možda će neki od dana ili trenutaka iziskivati rad. Ali upravo tada imamo priliku polako rasporediti vrijeme za kuhanje, čišćenje, brigu za životinje ili druge zadatke, čineći svakodnevne aktivnosti manje napetima i ugodnijima.
Kuhinja koja ne žuri
Sam boravak kod kuće ne briše neke obaveze, ali otvara prostor da svoj dan oblikujemo sporije i promišljenije. Bez jutarnje vožnje i gužve, možemo planirati da započnemo ručak ranije, ostati nekoliko minuta dulje s obitelji i osjetiti kako vrijeme postaje mekše, sporije nego kod onih koji putuju u ured.
Blagdanska kuhinja posebno voli taj mir. Kada imamo vremena pripremiti obrok od nule, svaki korak postaje mali ritual. Tijesto za kekse može mirno odmarati u hladnjaku dok doručkujemo, a lonac s juhom polako krčka dok čitamo (eventualni neodgodiv) mail ili planiramo dan. Priprema hrane tada prestaje biti obaveza i postaje trenutak prisutnosti, mirnog ritma i stvarne brige za sebe i druge. Čak i ako tijekom dana ne možemo biti stalno prisutni u kuhinji, postoje načini da dan uskladimo. Pećnica se može grijati dok odgovaramo na poruku ili dogovaramo dolazak na ručak, povremeno možeš dodati sastojke u lonac, dopustiti mirisu da ispuni kuću i lagano nas podsjeti da blagdani dolaze kroz male, svakodnevne radnje. Blagdanski dan tada više nije samo popis obaveza, već niz malih trenutaka koji nas povezuju s kućom, hranom i ljudima oko nas.
Tišina između dva brisanja poda
Čišćenje rijetko povezujemo s mirom, ali blagdani imaju tu neobičnu sposobnost da i najobičnije kućanske poslove učine podnošljivijima. Rad kod kuće donosi fleksibilnost, ali tek kada mu svjesno usporimo ritam, ta fleksibilnost počinje imati smisla.
Umjesto da pokušavamo obaviti sve odjednom, blagdanski dani pozivaju na sporost. Između dva sastanka može se obrisati pod, bez žurbe i bez osjećaja da nešto kasni. U pauzi se opere nekoliko tanjura, pripremi stol ili posloži kuhinja. Slušalice u ušima, glazba tiha, pokreti jednostavni i ponavljajući.
Kada se čišćenje oslobodi pritiska, prestaje biti napor. Postaje gotovo meditativno. Jedan zadatak dnevno često je sasvim dovoljan. Polako, kroz nekoliko dana, kuća se sama dovede u red. Ne savršeno, ali dovoljno da postane prostor u kojem se može sjesti, udahnuti i dočekati blagdani bez osjećaja umora. U toj sporosti skriva se pravi blagdanski luksuz. Ne u savršenoj čistoći, nego u miru koji ostaje nakon što je zadatak obavljen — tiho i u vlastitom ritmu.
Kupovina u sporijem hodu
Iako se velik dio blagdanske kupovine danas odvija online, uvijek ostanu sitnice koje želimo odabrati osobno. Čestitka koja nije savršena, ali ima pravi osjećaj. Mali poklon iz lokalne trgovine. Proizvod koji nosi trag ruku koje su ga izradile. Kupovina tada prestaje biti obaveza i postaje kratka šetnja kroz grad ili kvart. Ako joj damo vrijeme, možemo je obaviti u mirnijim satima, kada su trgovine još tihe, a ulice ne traže žurbu. Bez gurkanja, bez nervoze, bez osjećaja da kasnimo.
Kao i kod pripreme hrane, dovoljno je planirati vrijeme. Pred same blagdane ili između njih, više nije bitno vrijeme kupovine. Jer bez obzira da li je to samo rano ujutro, usred dana, ili navečer, u kupovini je uvijek živo. A uz malo planiranja, kupovina se može rasporediti kroz nekoliko dana, bez nagomilavanja i bez pritiska. U toj sporosti skriva se prostor za uživanje u samom procesu. Ne u količini kupljenoga, nego u pažnji s kojom biramo. Blagdani tada počinju puno prije nego što se upale lampice — počinju u hodu koji nije ubrzan i u izborima koji imaju smisla.
Uzvraćanje koje ne žuri
Blagdani nas često podsjete da nije sve u brzini, rezultatima i onome što se može izmjeriti. Bez obzira na to kako provodimo ostatak godine, u ovom razdoblju prirodno se javlja potreba da se okrenemo drugima i vratimo barem dio onoga što smo primili. Usporavanje tada postaje način uzvraćanja. Nekad je to pomoć lokalnoj zajednici, nekad donacija ili sudjelovanje u maloj, tihoj akciji koja nema potrebu za pažnjom. Nekad je to jednostavno vrijeme provedeno s ljudima do kojih nam je stalo, bez plana i bez žurbe. Osobno, dio blagdana uvijek volim provesti vani. Kratke šetnje, boravak u prirodi, fotografiranje prizora koji kasnije postaju tihi zapisi blagdanskog ugođaja. Bez očekivanja i bez cilja, osim da budem prisutan u trenutku.
Blagdani često dolaze s popisom zadataka, ali uz malo namjere mogu se obaviti drukčije. Polako, u vlastitom ritmu, bez potrebe da sve bude savršeno ili gotovo odmah. Davanje drugima tada ne iscrpljuje, nego puni, jer dolazi iz prostora mira, a ne iz obaveze. Kao što se ništa vrijedno ne gradi u jednom danu, tako ni blagdani ne moraju ispuniti sva očekivanja odjednom. Dovoljno je razdvojiti obaveze, zapisati ih i dopustiti da se rješavaju redom. Bez pritiska. Bez žurbe. Blagdani tada postaju ono što bi trebali biti – tihi, prisutni i dovoljno spori da ih zaista osjetimo.
