Čini se da je šaroliki Beram malen, ali neobičan i povijesno pitoreskan, preplavljen ljepotom. Iako posjeduje trg sa par ulica, šetnja kroz Beram zajamčeno će nas odvesti na putovanje u prošlost. To je putovanje koje će nam pokazati sliku Istre kojom dominiraju kuće s balkonima smještene na brežuljku okruženim zelenilom i šarolikim vidicima. To zapravo i jest slika Istre kakva je nekoć bila. Ipak, ono po čemu je Beram vjerojatno najpoznatiji su freske.
Posjetiti Beram znači pogledati „Ples mrtvaca“ i saznati zašto je gradić na brežuljku poseban na Martinje
Iako se crkva Sveta Marija na Škriljinah iz doba gotike nalazi jedan kilometar sjeveroistočno od Berma, ona je ujedno i glavni razlog koji privlači posjetitelje. Naime, crkva s trijemom i zvonikom, posjeduje jedno od najvrjednijih ostvarenja istarskog srednjovjekovnog gotičkog slikarstva – freske “Ples mrtvaca”. Djelo je to iz 1474. godine, majstora Vincenta iz Kastva. Jedan od najpoznatijih ciklusa fresaka u Istri , čini prepoznatljiv spomenik kulture na poluotoku, uz pulsku Arenu ili Eufrazijevu Baziliku.
Freske prošlosti
Vratimo se na kratko u vrijeme kada u mjestima poput Berma nije bilo mobitela, računala, tv-a, ilustriranih knjiga, živopisnih časopisa ili novina. Kuće su bile čađave, zadimljene i ispunjene vatrom s ognjišta, no život u sivoj kući bio je težak i mukotrpan. Tada su zidovi crkava, zasijani plamtećim bojama bile jedan od izvora prenošenja umjetnosti.
Upravo tada, nakon epidemije bubonske kuge, proučavajući prikaz smrti, od kojih nitko ne može pobjeći nastaje u Bermu prikaz toga razdoblja. „Ples mrtvaca“ pojavljuje se također u desecima pogleda u različitim regijama Europe (Francuska, Njemačka, Švicarska, sjeverna Italija, Slovenija, Hrvatska).
Župna crkva Sv. Martina i Martinje
Iako u sjeni „Sv. Marije na Škriljinah“, u samom Bermu nalazi se i župna crkva „Sv. Martina“ iz 1431. Obnovljena je početkom 20. stoljeća u neo-romaničkom stilu. Zvonik crkve dominira malim gradićem, dok njena unutrašnjost skriva freske nastale starijeg datuma od „Plesa mrtvaca“. Zid je obojan kasnogotičkim reljefom ukrašenim likom sv. Martina, zaštitnika mjesta.
Upravo u znak Sv. Martina, zaštitnika mjesta, u dane „Martinja“ održava se i tradicionalni blagoslov mladoga vina. Tada se u održava tradicionalni blagoslov vina.
Dan u Bermu savršen je za…koračanje ulicom antičkih korijena
Lutanje Bermom čini se kratko ali pruža raznolikost pogleda. Gradić je utvrđen u ranom srednjem vijeku, kada biva okružen dvostrukim zidovima i četvrtastom kulom. Danas unutar zidina, koje su gotovo netaknute, dominira zvonik, također iz srednjeg vijeka. Hodajući antičkim ulicama saznajemo da se Beram po prvi puta spominje 911. godine u dokumentu kralja Berengara I. Još jedno srednjovjekovno mjesto čije ulice pružaju udah prošlosti idealne su stvaranje. Ta je prošlost ipak mnogo dalja od službenih spisa. Arheolozi su proučavajući nekropolu, pronašli ostatke pepela spaljenih na posebnom mjestu i zaključili da se radi o prvim tragovima života. Oni upućuju na život u neolitskom razdoblju, što Beram selektira u rang starosti Plomina.
Kuće s balkonima i pogled prema zelenoj dolini
Podignut na 321 metru visokom brdu sjeverozapadno od Pazina, Beram je danas kompaktan gradić. Osim crkve i zvonika, trg okružen s nekoliko uskih uličica dominantne su značajke za Beram. Veoma su posebne kuće s balkonima. Današnji izgled gradića potječe iz strukture 1344. godine, kada prvobitno naselje biva srušeno. Pogledi na bujne zelene krajolike prema dolini prava su kulisa za stvaranje filmskih kadrova. Žubor potoka u koji protječe dolinom skriva posebnosti i značaj vode za središnju Istru.
Beram pruža mogućnost za saznati: kako je nastalo ime grada
Za razliku od ostalih istarskih gradina, Beram izgleda nije bio tvrđava u rimsko doba, budući da u njoj nisu otkriveni arheološki ostaci antičkih zidina. Zbog toga ne znamo pripada li ime mjesta rimskom korijenu. U crkvenim knjigama biva označen latinskim oblikom Vermum. U srednjem vijeku, Beram se spominje u obliku Burgara. Prema njemačkom Burg znači feudalni grad-tvrđava. U pazinskom zemljišniku iz 1498. godine zabilježen je pod imenom Verm (istraživanje Ivetac Just). Međutim, prema istom izvoru u drugim dokumentima Pazinske grofovije, o njemu se govorilo kao o Bermi, koja je, čini se, dala današnje ime Beram. Ime bi također moglo biti izvedeno po lokalnom jezičnom glagolu “bermati”.
