U vrijeme ljetnih vrućina, kada svi tražimo načine da se sklonimo od vreline, često pogled usmjeravamo prema „gore“, odnosno planinama. Upravo u tom duhu, pronašao sam jednu od zanimljivih ruta koju smo posjetili u Sloveniji, doduše prije dosta godina, ali u ovo doba godine. Iako je prošlo mnogo vremena, planina ostaje vječna u svojoj ljepoti, pa sam odlučio podijeliti ovaj članak s vama. Radi se o izletu na bajkovita Triglavska jezera.
Smještena u Triglavskom narodnom parku, Triglavska jezera, bajkovito su čarobna, ispunjena modro – zelenim bojama i dom planinskoga zlatoroga. Za lijepoga vremena moguće je uz većinu jezera propješačiti u jedan dan, s time da je velika vjerojatnost da se treba odreći osvajanja nekoga od vrhova iznad jezera.
Ipak ovakav predivan izlet biti će idealan za minimalno dva dana. Naravno da ću odmah uništiti na početku sve obožavatelje sporosti i priznati da sam uto doba, prije više od 5 godina jioš uvijek „ganjajući“ ciljeve, ovaj izlet odradio u jedan dan.
To je ustvari šteta. Budući da se nalaze u srcu slovenskih Alpa, skrivena među vrhovima koji se protežu do neba, modra triglavska jezera pružaju ne samo vizualnu poslasticu nego i prijeko potrebno osvježenje od ljetnih vrućina. Pravi su dragulj prirode. Planinarski put do ovih skrivenih bisera vodi kroz netaknute šume, strme staze i slikovite livade, nudeći savršen bijeg za sve one koji traže mir, ljepotu i trenutak tišine u planinama.
Provesti dan na triglavskim Jezerima….znači uživati u planinarenju slikovitom stazom od planine Blato
Ljubitelji planinskih koza i sporosti voljeti će kombinaciju jezera i livada. Prolazeći uz smaragdna jezera jedna u “kraljevstvu zlatoroga” “Sedam Triglavskih jezera” smatraju se vjerojatno jednima od najljepših lokacija u Sloveniji. Skrivena je to želja svakog planinara.
Triglavskim jezerima moguće je pristupiti sa više lokacija, a kroz jednodnevni izlet veoma je teško posjetiti ih sve. Ruta koja ću opisati i čini jednu od mogućih kombinacija za vidjeti većinu jezera započinje na Planini Blato. Uspinjući se se do „Planine pri jezeru“ (1453 m. n/v) kroz „Dedno Polje“ dovodi nas na „Dvojno jezero“ odnosno do pl. doma „Koča pri Triglavskih jezerih“ (1685 m. n/v). Nakon njega nastavlja do skrivenog jezera Ledvice i Zelenoga jezera, odakle smo se vratili natrag prema planini Blato preko grebena.
Planina Blato moguća početna točka za krenuti na Triglavska jezera
Početna točka koju smo mi odabrali je Planina Blato. Vozeći se autoputom Kopar – Ljubljana – Klagenfurt, obraćamo pozornost na izlaz Lesce, te slijedimo oznaku za Bled. Iz smjera Ljubljane, ovo je zadnji izlaz prije Austrije, odnosno tunela Karavanke. Vozimo se do Bleda predivnim krajolikom i slijedimo oznaku za Bohinj, odnosno Bohinjsku Bistricu. Prolaskom Bohinjskog jezera i dolaskom u Bohinjsku Bistricu vozimo u pravcu mjesta „Stara Fužina“ nakon čega dolazimo do podnožja planine.
Asfaltirana cesta vodi šest kilometara dalje do parkirališta Blato (1148 m). Karta se naplaćuje 10 € za automobil. Ovdje smo pronašli 10-ak automobila, parkirali se, uzeli naprtnjače, zavezali čizme i bili spremni za polazak.
Od “Planine Blato” do “Planine Pri Jezeru”
Točka koju slijedimo u početku je koča „Koča na Planini pri Jezeru“. Uspon započinje strmo kroz prvih dvadesetak minuta, nakon čega inklinacija pada, ali ne zadugo. Staza nastavlja usponom te nakon sat i pol dostižemo dom „Planina pri Jezeru“. Iako ne spada službeno u „Sedmoricu veličanstvenih“, uspon do ovdje se isplati, jer pogled na jezero je jedinstven. Ipak tek uvertira u ono što slijedi.
Relativno strm uspon moći će odraditi gotovo svatko, početnici pa čak i djeca. Za mnoge koji započinju svoj planinarski put ili traže odmor u skrivenoj prirodi, ova je koča idealna za provesti vikend u prirodi. U okolici koče primjećujemo mnogo domaćih životinja poput krava. Drvene alpske pastirske kolibe posebice su zanimljive i privlače pozornost.
Od Planine pri jezeru do Dednog Polja
Nakon vrlo kratke stanke (samo za fotkanje) nastavljamo uspon koji nastavlja strmi tijek. Kroz desetak minuta hoda dolazimo do odvojka za „Dedno Polje“ ili „Preko Štapci“, a mi nastavljamo ravno. Ubrzo dolazimo do sirane i vidimo mnogo krava. Planinareći u smjeru „Dednog polja“ uživamo u planinskom ambijentu i krajoliku s tipičnim kućama za Alpe. Ostavljamo makadamsku stazu iza sebe te uspon sada nalikuje na pravu planinsku rutu. Sada je uspon ipak blaži i lakše se hoda.
Dedno Polje – „Koča pri Triglavskih Jezerih“
Nakon otprilike pola sata hoda staza nas gubeći nadmorsku visinu dovodi do polja. Prolazeći kroz polje nailazimo na oznaku za planinu Viševnik i planinu Dedno Polje. Ovdje odabiremo put oko planine, preko hrpta odnosno „čez prode“. (postoji i put preko planine). Ubrzo se otvori predivan pogled na okolne planine Bohinjske gore. Ponovo se spuštamo, ali ubrzo nakon toga nadoknaditi ćemo ovaj spust sa usponom koji je opet strme elevacije. Isti ćemo slijediti skroz do „Dvojnog Jezera“.
Predivan je pogled na „Dvojno jezero“. Voda je kristalno bistra. Netaknuta površina jezera je poput bisera, a sunčeve zrake odaju posebne čari. Pogled na „Dvojno Jezero“ treba jednostavno doživjeti. Ovdje je osvježavajuće ljeti. Staza iznad jezera uz travnate površine veoma je atraktivna i lako je savladiva. Hodajući kroz ovako predivno okruženje veoma se lako prepustiti prirodi i zaboraviti na postojanje vremena. A kada već govorimo o pojmu vremena kažimo da je od Dvojnog jezera do planinarskog doma „Koča pri Triglavskih Jezerih“ potrebno otprilike petnaestak minuta hoda.
Koča pri Triglavskih Jezerih
Planinarski dom između Dvojnog triglavskog jezera i umjetnog jezera Močivec, koje je izvor pitke vode, ispod zida Tičarice potjeće iz 1880. godine. Tada ju je sagradio Austrijski turistički klub. Osim blagovaonica, skupnih spavaonica i soba dom ima i zimsku sobu sa 18 kreveta. Tekuća voda, generator i fotonaponski sustav za struju također su prisutni.
Od doma se pruža prekrasan pogled. Na istočnoj strani u blizini se uzdiže Tičarica, iza Dvojnog jezera vidimo dio Donjih Bohinjskih planina na jugoistoku, na zapadnoj strani doline nalazi se donji dio grebena, koji se proteže od Prehodavaca do planine Pod Kalom s okolnim vrhovima, na sjeveru u grebenu Plaški Vogel te Veliko i Malo Špičje , a s druge strane doline Kopica i Zelnarice. Za one koji noće idealno je nakon okrijepe otići do najvećeg Triglavskog jezera „Ledvice“.
Mi ovdje pauziramo 15-ak minuta. Obzirom na plan rute vrijeme nam je resurs i biti će potrebna dodatna kalkulacija. Sada je prema lokalnom vremenu 14:10, a sa parkirališta „Planine Blato“ smo krenuli u 10:32. Dakle ukupno vrijeme hoda od Planine Blato do Koče pri Triglavskih Jezerih je oko 3 i pol sata (računajući pri tome i kratke pauze). U slučaju nepredviđenih događaja uvijek postoji plan B za prespavati u nekoj od koča. Na sreću ovdje ih ima mnogo. Odlučujemo krenuti dalje.
Ledenjačko jezero Ledvice dom planinskoga Zaltoroga
Nedugo nakon doma, nalazimo se u stjenovitom ambijentu. Koliko su atraktivna i predivna jezera toliko se ovdje možemo diviti jačini prirode. Stijene visoke i čvrste izgledaju moćno, a naspram njih sve je u dolini sitno. Krećemo se uz sipar te nakon sat vremena stižemo do jezera Ledvice.
Između krajolika okruženim stijenama, jezero izgleda poput dragulja, zeleneći se svojom površinom. Vjetar odaje posebne čari. Pogled na Ledvice nije nešto što se može doživjeti na slikama ili blogu, već na Ledvice treba doći, a nerijetki posjetitelji će reći da će se kad – tad ponovo vratiti. Budući da je jezero Ledvice, smješteno usred alpskog krša, prema mitu koji je stvorio planinski jarac (Zlatorog) definitivno nećete biti usamljeni tijekom planinarenja. Putokoza tim zna da je ovo njen krajolik, osjeća se kao kod kuće, slijedeći dobro označenu stazu koja vodi kroz ovaj planinski raj.
Ledvice – Zeleno Jezero
Uživamo u pogledu na jezero veoma kratko. Vrijeme brzo protječe, a naš plan je zbog obaveza danas ne prespavati ovdje u planinama, na što smo se svi složili da je naša zajednička skrivena želja. Oblaci koji su se počeli skupljati od strane Kanjevca nagnali su nas da krenemo dalje u smjeru Zelenega jezera. Iako znamo da nas čeka dug put, uživamo u predivnom planinskom krajoliku. Nakon jezera koje ime dobiva po zelenoj boji, nastavljamo svoj put prema usponu na prijevoj.
Dvoje članova iz ekipe (Robert i Roberto) nastavljaju prema putu prema Zasavskoj Koči na Prehodavcih. Mi ostali odlučujemo se na uspon preko prijevoja, odakle ćemo se početi spuštati natrag, prema Planini pri jezeru.
Spust prema Planini Blato
Nakon uspona od Zelenog jezera prelazimo i najvišu točku današnje rute, a radi se o prijevoju Vratca. Ovaj put naša najviša točku koju dostižemo nije vrh, već prijevoj. Ipak da ublažimo doživljaj, iako nismo uspjeli dostići ni jedan od okolnih vrhova, ne smijemo zaboraviti predivan pogled na jezera koji se može mjeriti s pogledom gotovo svakoga od vrhova u blizini. Spust protječe relativno mirno, a staza je atraktivna u alpskom stilu. Predivni krajolici Alpa omogućuju nam učiniti nezaboravne fotografije zalaska sunca i biljaka u nacionalnom parku Triglav.
Na Planini Blato smo ponovo nešto prije 9 sati po lokalnom vremenu, što čini ukupnu vremensku razliku hodanja od oko 10 sati. Na kraju izleta nije bilo moguće izostaviti posjet jednoj od obližnjih “gostilnica” u Bohinjskoj Bistrici. Ova ruta je protekla prema planu. Dobar timing, odličan tim, mnogo predivnih fotografija, ali ipak za planinarsku ekipu ovakva ruta za jedan dan ostavlja malo uživanja u planini.
Tehnički detalji
- Smjer: Planina Blato – Zasavska koča na Prehodavcih – kroz Dedno Polje
- Najviša točka: Prijevoj Vratca
- Ukupno vrijeme: 10 sati
