I dok je ljeto doba kada ćemo nerijetko potražiti sporost u nekom zabačenom planinsko – šumskome kraju, pronaći odmor uz povjetarac na proplanku, ljeto je isto tako za planinare sezona velikih uspona. Uz ograničeno trajanje od par mjeseci, tijekom ljeta nebrojena će planinarska društva nerijetko pronaći svoj put do viših vrhova i planina.
Kolike će visine tih planina biti ovisi naravno o pojedinačnom izboru te kondicijskoj spremi i težnji pojedinca. Nadodajmo pri tome da zasigurno ne treba izostaviti i sve veće izlaganje opasnosti radi topljenja ledenjaka. Unatoč tome svemu, želja za usponom je nerijetko jača i nekad se treba otisnuti prema gore. U nastavku dijelim jedan od takvih pothvata, koji sam sastavio gledajući fotografije iz arhive. Rad se o usponu na ledenjak Gran Paradiso. Isti se doduše izdvaja iz našega koncepta pohvale sporosti, budući da se radi o usponu koji zahtijeva kondicijsku spremu. Ali ipak smo u ljetnome dobu i nadam se da će poslužiti nekome kao ideja, možda već ovoga ljeta.
Gdje se nalazi Gran paradiso?
Smješten u nacionalnom parku Gran Paradiso koji nosi isto ime, vrh Gran Paradiso (u prijevodu Veliki raj) strm je i blag u isto vrijeme. Park osnovan 1922. nalazi se na granici Italije i Francuske, oko 40 kilometara južno od doline Aosta na najsjevernijem zapadu Italije.
Najviši planinski vrh smješten u cijelosti na teritoriju Italije (iako ujedno i ne najviša točka Italije), sa 4061 m nadmorske visine, smatra se jednim od najpristupačnijih vrhova iznad 4000 metara. Ipak treba biti pokoran svim elementima sa kojima se suočavamo pri usponu. Prije svega spremamo se za led i svim opasnostima koje ledenjak donosi.
Zašto se penjati na Gran Paradiso
Netaknuto područje parka uključuje veliku skupinu visokih vrhova južno od Aoste. Iako su ledenjaci poput Gran Paradisa i ostalih njegovih alpskih susjeda izgubili veliki dio svoga leda posljednjih godina, on još uvijek ostaje ledenjak. Barem za sada. Stoga pripremite za ovu turu svu potrebnu opremu za savladavanje ledenjaka.
Ovaj jedan od četiritisućnjaka, za vrijeme lijepoga vremena, omogućuje nam uživanje u jedinstvenim vidicima na sve četiri strane svijeta. Divan pogled pruža se na vrhove kao što su Mont Blanc (4810 m), Grandes Jorasses (4208 m), Matterhorn (4478 m) i Monte Rosa (4633 m).
Uspon na Gran Paradiso, u svakom slučaju, zahtijeva dobru fizičku spremnost i kondiciju jer predstavlja razumno visok stupanj napora. Postoje dva smjera “via-normale” . Najpopularnija i najbrža ruta je preko pl. doma Rifugio Vittorio Emanuele II. Istoga smo i koristili te objavili u nastavku. Drugi pravac je putem skloništa Rifugio Federic Chabod.
Povijest Gran Paradisa
Nakon što Zumstein, šumarski inspektor biva uključen u zajam kojim predlaže da se zabrani lov alpskih kozoroga u Savojskom vojvodstvu, kako bi se spriječilo izumiranje vrste zbog izvanredne divljine i prirode bio je to prvi potez da Gran Paradiso postane zaštićen. Područje se proglašava nacionalnim parkom 1922. godine.
U 1859. Vittorio Emanuele II postaje utočište za kraljevske lovačke ekspedicije, očarane ljepotom i velikom dolinom od preko 2000 hektara. Međutim, samo šest godina nakon toga 1913. godine područje je poklonjeno državi i proglašeno zaštićenim područjem. Tada je i uspješno završeno posljednje korištenje u lovne svrhe.
Nije poznato točno tko je bio prvi prevoditelj drevnog imena Grand Pareis (Veliki zid) u Gran Paradiso. Međutim, to nije važno jer izbor živopisnog imena, kao što je Gran Paradiso, može se smatrati razumljivim zbog bujne prirode parka danas. U svakom slučaju, znamo da je Nacionalni park Gran Paradiso, osnovan 1922. godine, bio prvi park svog tipa u Italiji. Ono što danas vidimo u parku pravi je planinarski raj.
Naša planinarska avantura na Gran Paradiso
Kada je u vrućim ljetnim danima voditelj tadašnje školice rekao: “Hoćemo li do Gran Paradisa 4061 m?” Prihvatio sam bez trunke misli i sumnje.
Krajolik smješten na francusko – talijanskoj granici, iznad prekrasne doline Aosta kroz koju teče rijeka Torrenta Savara privući će vas na prvi pogled. A kamoli još flora i geološka struktura najstarijeg nacionalnog parka u srcu Italije. Nisam znao da je to najviši vrh u Italiji, koji ujedno istovremeno nije i najviša točka n/v u Italiji. Učenje ovakvih zanimljivih detalja, pruža nam još jedan od razloga zašto volim planinarenje i sve ono što ga čini uzbudljivom i atraktivnom aktivnošću.
Uspon na Gran Paradiso započinjemo u timu od šest planinara, nakon vožnje u trajanju 9 sati, sa kretanjem iz Istre. Duga vožnja nas je iscrpila ali i povezala. Sve sušene šljive pojeli smo već prije početka uspona. Tijekom vožnje svaki odmor koristimo za rastezanje. Vozilo po dolasku ostavljamo na parkiralištu blizu kampa Point Breuil, koji se također smatra našim početnom točkom, smještenom iznad sela iznad malog sela Valsavarenche.
Lokacija i dolazak na početnu točku:
Na autocesti A4 koja povezuje Milano tražimo izlaz za dolinu Aosta slijedeći oznaku za Borgo, Saint – Vincent. Nastavljamo vožnju do Aoste i slijedimo pravac za Valsavarenche.
- Polazna točka: Početna točka od koje smo krenuli je “Pont Valsavarenche ”odnosno, Camping Point Breuil, iznad sela.
- Pl. dom Vittorio Emanuelle II smatra se početnom točkom uspona na Gran Paradiso. Vrijeme potrebno od Pont Valsavarenche je oko 2 sata.
- Preporučeni savjet: Uspon na vrh Gran Paradiso (4061) započnite od Vittorio Emanuelle II rano ujutro nakon što ste dan prije stigli do doma.
1. dan: kamp Breuil – Vittorio Emanuele II
Naš ledenjački poduhvat započinjemo u podne (12:00 sati) sa parkirališta Pont Valsavarenche (1960 m) smještenog pored Camping Point Breuil, najviše točke Valsavarenche. Prema oznaci na stazi označenoj br. 1 skretanje za dom Vittorio Emanuele II je lijevo. Prelazimo potok mostom i nastavljamo desno. Nakon nekoliko stotina metara staza br. 1 s lijeve strane nastavlja blagim nagibom do planinskog pašnjaka. Savije se prvo ulijevo, a potom se odlučno uspinje kroz rijetku šumu ariša.
Vijugamo i vidimo dvije bujice koje vodu dobivaju topljenjem ledenjaka. Kako sve više dobiva na visini, vidici postaju sve širi i ljepši. Staza koja prvo biva okružena zelenilom, u konačnici nas dovodi do kamenitog tla i pl. doma Vittorio Emanuele II (2735 m). Dostižemo točku na kojoj je dom nakon otprilike 2,5 sata hoda, dakle još za vrijeme dnevnoga režima.
Pl. dom Vittorio Emanuele II (2,735 m)
Bilo je 14:45 kad smo stigli do doma. Odmah po dolasku u dom Vittorio Emanuele II podsjetilo me zašto volimu planinarenje. Klub izrađen u obliku tunela ima stari drveni pod, stare prozore bez PVC-a. Ugodna i vesela atmosfera tjera ljude da razgovaraju jedni s drugima, a iznad trake natpis: “nema wifi” (barem je tako bilo sada već daleke 2018.). Ispod doma nalazi se veličanstveno jezero Moncorvé. Izgrađeno 1880. godine i nedavno obnovljeno utočište sastoji se od dvije zgrade. Prvo je stariji dio koji se koristi i kao zimska soba. Druga zgrada vrlo originalnog oblika, nešto niže nizvodno, započeta je 1930., a svečano otvorena 1961. godine.
Dostižno za dva sata hoda od Pont di Valsavarenchea, koliba Vittorio Emanuele II polazna je točka za Gran Paradiso, Ciarforon i vrhove u okolici. Svi oni uronjeni su u neobični Nacionalni park Gran Paradiso. Postoji mogućnost da se za dva sata dođe do planinarske kolibe F. Chabod, Tresente (3609 m.), Ciarforon (3640 m.), Monciair ( 3554 m.).
INFO/Putokoza savjet za planinarenje: napravite aklimatizacijski uspon!
Mnogi planinari odlučiti će napraviti kratko aklimatizacijsko planinarenje nakon što su se prijavili u dom. Aklimatizacijski pohod je savršena stvar. Omogućuje tijelu da bude spremnije za svladavanje uzvišenja sljedeći dan, smanjujući šanse za umor. Jesmo li ga mi napravili? Ne znam, moguće da smo ga i preskočili 😉
Večernje vrijeme u domu bilo je preplavljeno savjetima planinara, provjerom opreme, prije svega užeta za navezu i čitanjem posljednjih uputa. A mnogi su nakon večere otišli spavati. Koliba je velika, ali spavanje u njoj je vrlo ugodno. Preporučuje se kvalitetan san, budući da je pred vama relativno rano buđenje i ledenjački uspon u navezu. Takav zahtijeva ozbiljnost, opremu i primjenu svih prethodno stečenih znanja.
Vittorio Emanuele II:
- Nadmorska visina: 2.735 m
- Adresa: Loc. Moncorvé
- Otvorena razdoblja: 20.06 / 16.09
- Potrebna rezervacija: DA
- Ukupno kreveta: 120
- Ukupno soba: 24
- WC: 8
- Bar, restoran, restoran za ekskluzivne klijente
Adresa:
- Telefon: 0039 / 0165.95920 – 335.6001921
- Faks: 0165.95103
- E-mail: info@rifugiovittorioemanuele.com
- Internet: www.rifugiovittorioemanuele.com
- GPS: Istok: 7.229612 Sjever: 45.51265
- Napomena: Besplatna noćenja za vozače autobusa i pratitelje putovanja u organizaciji turističkih agencija za grupe od najmanje 25 sudionika.
2. dan: Rifugio Vittorio Emanuele II (2735 m) – vrh Gran Paradiso (4061 m) – Breuil kamp
Vidljivo iz naslova, pred nama je bio dugačak dan. Plan je uspeti se od kolibe Rifugio Vittorio Emanuele II (2735 m) do vrha Gran Paradiso (4061 m). Spust istim putem do doma i završni dio do Pont Valsavarenche / Camping Point Breuil.
Uspon na Gran Paradiso zapravo je kombinacija stijena, snijega i leda. Izvrsna je turneja – tehnički nije zahtjevan. To je jedan od razloga zašto ovaj vrh biva vrlo posjećen od strane mnogih planinara i alpinista. Ipak, potrebna je dobra fizička priprema, kondicija i oprema. Ovaj tipični ledenjački uspon izvrstan je uvod u aklimatizaciju i uspon za druge vrhove iznad 4000 metara.
Opis početnog uspona do ledenjaka
Nakon alarma za rano buđenje u 3 ujutro (iliti a.m.), predviđeno vrijeme početka uspona bilo je 4 ujutro. Fotografija još za vrijeme noći, ali nismo mi jedini koji krećemo tako rano. Dobro označeni putokaz od doma u smjeru sjeveroistoka, tjera nas da prijeđemo preko velikih kamenih blokova od granita. Staza nije označena klasičnim markacijama, već povremeno naslaganim hrpama kamenja poput malih piramida ili gromada.
Prateći dobro vidljivu stazu kroz male kamene pukotine, dolazimo do točke gdje započinje snježni dio (oko 3150 m). Ova granica može varirati ovisno o mirkoklimi i klimatskim promjenama. Slijedi utabana snježna staza uz potok koji prima vodu s ledenjaka “Ghiacciaio del Laveciau“. Nakon desetak minuta hoda odvaja se desno od potoka i dolazi do mokre stijene visoke oko 10 m, preko koje teče voda po kojoj se treba uspeti. Treba biti malo više pažljiv kako ne bi došlo do klizanja. Nastavljajući uspon do 3400 m, u konačnici dolazimo do početne točke ledenjaka “Ghiacciaio del Gran Paradiso“. Bilo je već dnevno jutarnje svjetlo kada smo došli do ove točke..
INFO: ovo je točka na kojoj treba staviti dereze i vezati sigurnosno uže/formirati navez!!! Iako bi se dereze tehnički mogle postaviti i prije ulaza u sam greben, ovisno o prohodnosti staze, moj savjet je to učiniti na mjestu gdje ledenjak započinje.
Planinarska ruta ledenjaka do Gran Paradisa
Na visini od oko 3800 m ulazimo u ledenjačke uvjete, točnije pored točke Becca di Moncorve. Krećući se na sjever, nastavljamo uspon ledenjakom do samog ruba. Prolazimo udubine. Staza je dobro utabana i veoma ih dobro obilazimo. Na stazi je mnogo penjača koji žele isto što i mi. U konačnici nakon grebena relativno strma staza dovodi nas do kamenog dijela odnosno stijene, označavajući da smo pri samome vrhu. Pred vrhom je gužva i trebamo čekati. Ne bunim se, jer nekima od nas sada već vidno umornima dobro dođe svaki trenutak predaha.
Od početka ledenjaka do vrha napravili smo oko 2 veće pauze i par kraćih. Kada se prolaz oslobodi slijedi penjanje kamenim blokovima na gornji greben gdje se prolazeći uski izloženi dio treba osigurati za stijenu. Dereze na stijeni ne skidamo radi zime, ali i radi vremena i gužve. U konačnici korak preko doslovno provalije dovodi nas pred vrh, obilježen čudesnim bijelim kipom Madone, što mu daje duhovnu dimenziju.
Vrh Gran Paradiso (4061 m)
Na vrh Gran Paradiso zakoračili smo u 10:45 sati, uz relativno mnogo penjača na stazi i općenito regularnom tempu. Uspon od doma trajao je oko 7 sati. Ipak, nagradio nas je prekrasnim pogledom na nacionalni park Gran Paradiso i vidicima koji otkrivaju pogled na sve četiri kraja svijeta. U okolici vidimo Mont Blanc (4810 m), Grandes Jorasses (4208 m), Matterhorn (4478 m) i Monte Rosa (4633 m). Osim toga vidimo i Piccolo Paradiso (3926 m), Becca di Montandayne (3838 m), Herbétet (3778 m), Gran Serra (3552), pa sve do vrha Grivole (3969 m). ). Jugoistočno je greben obložen Il Roc (4026 m), Becca di Moncorve (3875 m), Tresenta (3609 m), Ciarforon (3642 m), Becca di Monciair (3545 m) i završava Denti del Broglio, sa desne strane.
Kip Madone na vrhu je od 4. srpnja 1954. Inicijativa za njeno postavljanje pripisuje se alpinistu svećeniku “Don Pierino Balma” jedan od promotora i sudionika. Imali smo malo sreće. Netom nakon što smo učinili nekoliko fotografija prije stupanja na snijeg po povratu sa stijene, počeli su se gomilati oblaci.
Spust Gran Paradiso (4061 m) – Pont Valsavarenche (1960 m)
Škola nas uči da je stupanje na vrh samo opla obavljenoga posla. Nakon što smo stupili na vrh, vraćamo se po ledenjaku. Spust ne zahtijeva ništa manju pažnju radi brojnih ledenjačkih pukotina nego li uspon. Neke od pukotina su vidljive, ali ne i sve. Desetak nas je skliznulo u snijeg, ali bez potrebe za zaustavljanjem. Raspoloženje u ekipi je dobro. A ispunjenje plana uspona na Gran Paradiso veselili smo se svi, posebice moja malenkost, ja sam bio priznajem „mali od kužine“.
Nakon dolaska do doma i kratkog vremena odmora (oko 15 sati) nastavili smo spuštanje u smjeru kamp Point Breuil. Po dolaskuslijedi montiranje šatora i zasluženi odmor u restoranu. Osmijesi na svima nama samo su nadopunili ionako lijepu sliku Gran Paradisa. Ovaj uspon zahvaljujem svom tadašnjem mentoru iz planinarske školice i čitavoj ekipi iz PD Glas Istre Pula.
Smještaj i pitoreskno selo u Valsavarenche
Smještaj za koji smo se odlučili preko noći bili su šatori. Za one koji nisu ljubitelji kampiranja, postoje i druge mogućnosti.
Kamp Point Breuil
Smješten na 2000 metara n/v, kamp Pont Breuil smatra se jednom od najviših površina za kampiranje u Europi. Imajući na raspolaganju 50 tisuća četvornih metara, kamp je idealno mjesto za početak prekrasnih šetnji svih vrsta u veličanstvenom parku Gran Paradiso. Grijani sanitarci, topla voda, utičnice pružaju svaku udobnost.
Moguće je otići u restoran u sklopu kampa ili potražiti restoran Tetraslyre, udaljen 10-ak minuta hoda uz rijeku. Kamp također ima oko 50 roštilja fiksiranih na terenu. Na zahtjev je također na raspolaganju usluga vuče karavana s dna doline.
Informacije:
- Kamp Pont Breuil
- lok. Pont – Valsavarenche – Aosta 11010
- Tel +39 0165 95458
- Mobitel: +39 335 6001921
- Mobitel: +39 348 6723645
- E-mail: campingpontbreuil@gmail.com
Selo Valsavarenche
Maleno selo Valsavarenche (Degioz Valsavarenche) bujnog je alpskog osjećaja i planinske arhitekture. Poznato je kao početna točka brojnih dostupnih točaka kao što su Chabod, Vittorio Emanuele II, alpsku kolibu Rifugio Savoia ili jezera Nivolet. Idilično selo sa zanimljivom slavinom za vodu u središtu, smješteno je na 1 541 metru nadmorske visine. U selu živi ispod 200-njak građana.
Riječ Valsavarenche izgovara dolazi od francuskog naglaska odnosno od Vassavaèntsea u standardnom Valle d’Aosta, odnosno u lokalnoj upotrebi. Smješten u najužem i divljem djelu istoimene doline Valle d’Aosta, gradić Degioz Valsavarenche je zaista autentična točka alpske regije.
Muzej otpora Valsavarenche
Muzej koji je dio Interreg projekta “Sjećanje na Alpe – staze slobode” prekogranični je projekt u koji su bili uključeni Francuska, Italija i Švicarska. Projekt je pokrenut između 2002. i 2008. godine kako bi se ojačao “široko rasprostranjeni muzej” u srcu Europe. U muzeju koji je otvoren 17. svibnja 2009. godine nalazi se bivša osnovna škola Rovenaud, koju je pohađao Émile Chanoux. Centar je posvećen očevima autonomije Valle d’Aosta, uključujući i Federica Chaboda, otporu, teoriji federalizma i europskoj ideji. Posjet muzeju, moguć uz rezervaciju, predstavlja nekoliko multimedijskih uvida Federica Chaboda, Josepha Bréana i Severina Caverija.
Ipak, u znak sjećanja na kralja Vittorija Emanuelea, biva obnovljena i lovačka kuća u Orvieilleu. Prošećite i prikladnom i šarmantnom stazom koja vodi do nje. Nekoliko kilometara, uzdižući se sa desne strane, može se primijetiti stijenu tipične crvene boje uzrokovanu taloženjem soli željeza.
Chiesa Madonna del Carmine u Valsavarencheu – Župna crkva Gospe od Karmela
Kapela sa slikovitim i prepoznatljivim zvonikom smještena je u srcu malog sela. Latino križnog tlocrta obimnih razmjera, Gospa od Karmela iznutra čuva svete umjetničke predmete. Iako se prvi put spominje 1296. godine, župna crkva je čini se izgrađena 1493. godine. Jedino preživjelo obilježje iz toga doba je zvonik.
Nova župna crkva svečano je otvorena 1673. godine, naslonjena na zvonik (tragovi na zidu vidljivi su i danas). Prethodne verzije crkve imale su relativno kratak život. Preliminarna procjena trajala je do 1673. godine, kada markiz Casellea nastavlja sa restauracijom uz svečani blagoslov 10. lipnja. Sadašnji izgled spoj je sa građevinom koja datira iz 1884. godine. Rekonstrukcija župe Madonne del Carmine pripisuje se donaciji talijanskog kralja Umberta I.
Korisni savjeti za uspon na Gran Paradiso
Došavši do kraja naše avanture, kažimo još nekoliko savjeta za one koji planiraju uspon na Gran Paradiso:
- Postoji nekoliko planinarskih ponuda s licenciranim vodičem, uključujući sigurnosne standarde i opremu.
- Ako se odlučite za samostalno planinarenje, treba voditi računa na svu potrebnu i odgovarajuću opremu potrebnu za ledenjake – dereze, cepin, planinarski pojas, užad, karabiner, kacigu itd. Pješačite uvijek u grupi, ne sami. Ledenjaci zahtijevaju oprez radi proklizavanja.
- Imajte na umu da su mogućnosti noćenja u nacionalnom parku ograničene pa planirajte odmorišta u skladu s planiranom rutom. Rezervirajte sobu u kolibi (ponudili smo neke od kontakata). Kolibe su u potpunosti rezervirane za vrijeme ograničenog ljetnog vremena planinarenja.
- Planirajte svoju početnu i krajnju točku i prema svojim mogućnostima planinarenja.
