Iako možda nije toliko popularan kao brežuljkasti gradići središnje Istre, Vodnjan je sa puno srednjovjekovnog utjecaja jednostavno ispunjen superlativima. Njegova župna crkva smatra se najvećom u Istri, zvonik najvišim, dok se pretpostavlja da je „Trgovačka ulica“ najduža od svih gradića u Istri. Međutim, ne samo da je grad veličanstven, već i njegova okolica koja se može pohvaliti najvećim brojem kažuna, suhozida na Mediteranu.
Delicija koja ovo mjesto vjerojatno čini poznatijim u Istri jest maslinovo ulje. Vodnjan zapravo ima tradiciju maslinovog ulja koje je jedna od najstarijih na poluotoku. I treba ga kušati. Ipak, ono najvažnije što ne smijemo propustiti pri ulasku u Vodnjan jest traganje za prošlosti. Upravo šetnja kroz gradić razotkriti će one skrivene, na prvi pogled oku nevidljive detalje.
Posjetiti Vodnjan znači…uživati u bojama fasada prošlosti
Vodnjan je do dan danas sačuvao izgled kompaktnog srednjovjekovnog naselja, sa središnjim trgom i glavnom uzdužnom ulicom koja ima mrežu uskih poprečnih ulica, reprezentativne gotičke, renesansne i barokne palače, slikovite svodove, trgove, dvorišta i druge oblike tipične mediteranske arhitekture. Slikovit gradić je sa mnogo šarolike arhitekture. Šetajući od ugla do ugla, od volte do volte, osjećat ćete se kao da smo u nekom prostoru povijesti. Potpuni sklad spoja arhitekture utjecaja nekadašnje Mletačke Republike i modernoga.
Turbulentna povijest i bijeg od epidemije kuge
Ovaj gradić je oduvijek bio granica između zapada i istoka, a i dan danas čini prijelaz tog dijela poluotoka. Smješten deset kilometara sjeverno od Pule, na nadmorskoj visini od 135 m, na razmeđu antičkih i modernih cesta, Vodnjan se razvio kao gradić na mjestu izvornog ilirskog, a kasnije i rimskog naselja. U pisanim se dokumentima prvi puta spominje 1150.
Putopisci i mletački pružatelji često nazivahu Vodnjan kao “grad u procvatu“. Obitelji prognanih rimskih legionara koji su se bavili poljoprivredom pretvorili su ga u manje naselje. Nakon propasti Zapadnog rimskog carstva, Vodnjanom vladaju Ostrogoti i Bizant. Tada se grade prvi dvorci. U 12. stoljeću Vodnjan se spominje kao Antoninijan. Kasnije, do 14. stoljeća, pojavljuje se u obliku Adignana, prvo kao “terra” (imanje), a zatim pod imenima “Castello” (dvorac, utvrđeni grad) i “Torre” (toranj).
Vodnjan je donedavno bio jedno od najdominantnijih naselja Istre. Gotovo do sredine 19. stoljeća Vodnjan je bio veći grad od Pule. Populacija Vodnjana naglo se povećavala s njegovim razvojem, da bi dosegla brojku od 1500 stanovnika u 16. stoljeću. U to vrijeme je obližnja Pula bila gotovo potpuno pusta zbog zaraznih bolesti i drugih nedaća. Neki smatraju da je upravo ovaj mali gradić bio utočište od epidemija zaraznih bolesti. Smatra se da je izbjegao epidemije kuge i kolere. Započeo je stagnirati nakon s razvojem Austro – Ugarskog carstva odnosno jačanja Pule, kao svoje najveće vojne luke.
Trgovačka ulica i Narodni trg
Najduža ulica koja vodi do “Narodnog trga” koji čini srce grada, slikovitih je kamenih kuća. Trgom ispunjenim kućama jarkih boja dominira impozantna palača Bradamente iz 17. st. Izvorno građena kao venecijanska lođa, koja je stoljećima služila u tu svrhu, palača je primjer bogate graditeljske baštine grada. Zgrada je služila i kao skladište za skladištenje ječma, bila je sjedište Podestà, arhiva, lokalni zdravstveni ured, stražarnica, blagajna, rezidencija općinskog povjerenika, zatvor, kazalište, regrutni centar, carsko-kraljevski komesarijat, okružni sud i u konačnici stambena zgrada.
Pogled na raznoliku i raskošnu arhitekturu ovdje izrađenu pruža izvrsnu priliku za uživanje u gradskim umjetničkim značajkama Vodnjana. Odmorite se na “Narodnom Trgu”. Nerijetko će upravo ovdje, šetajući pitoresknim trgom ovog tipično mediteranskog mjesta, mnogi dobiti motivaciju za umjetnost.
Župna crkva i Vodnjanske mumije
Vodnjan s okolicom ima petnaestak malih crkava. Najstarija, župna crkva Sv. Blaža, u centru grada ujedno je i najpoznatija. Najveća crkva ne samo u Vodnjanu već i na čitavom istarskom poluotoku, nalazi se na trgu u samom središtu grada. Građevina iz 18. stoljeća sagrađena je na ostacima starije crkve od prihoda mještana. Nova crkva nastala je po uzoru na venecijansku crkvu San Pietro u Castellu, djelo talijanskoga arhitekta Andrea Palladia. Mještani su deset godina davali desetinu prihoda od vina i maslinovog ulja za izgradnju crkve koja je trajala od 1760. do 1800. godine. Ukrašena s pet kipova u prirodnoj veličini crkva je zanimljivog pročelja. Kipove su isklesali Andrea i Giovanni, sinovi Venerija Trevisana, tkača, tapetara, samoukog glazbenika i slikara.
Sredinom 19. stoljeća uz crkvu je dograđen zvonik visok 63 metra. Dominantni zvonik najviši je ne samo u Vodnjanu već i u Istri. Ne propustite pogledati izvanrednu kamenu strukturu koja prikazuje tipičan mletački utjecaj. Napravljen je po uzoru na onaj u Veneciji, zvonik sv. Marka. Ono po čemu je crkva ipak najpoznatija vjerojatno su relikvije Vodnjanskih mumija, koje pripadaju 250 različitih tijela svetaca. Upravo zbog njih, crkvu godišnje posjeti oko 15 000 posjetitelja Uz to, crkva čuva preko 730 eksponata koji potječu iz razdoblja između 400. godine i 19. stoljeća.
Vodnjan ima za pokazati…palače, crkvice, umjetnost
U šetnji ulicama Vodnjana primijetiti ćemo impozantne palače i brojne male crkvice. Osim već spomenute palače Bradamante, ističe se i palača Bettica. Izgrađena je u 14. stoljeću, u gotičko-renesansnom stilu.
Umjetnost u “Apoteci”
Osnovana 2013. godine „prostor za suvremenu umjetnost“ fleksibilan je koncept u prostoru “između” – različite pozicije i ideje. Mjesto koje živi u kulturi služi u nekoliko svrha: galerija, ured, za prezentacije, kao istraživački prostor, razvoj, promociju, komunikaciju, umrežavanje na polju suvremenih umjetničkih praksi, kustose, inovativna i kreativna kultura i sl.
Minimalističke crkve sa pričama iz prošlosti
A da je Vodnjan gradić ispunjen minimalističkim crkvama, primijetiti ćemo hodajući njegovim ulicama. Neovisno o tome što su male, svaka od građevina ima svoju priču. Crkva Sv. Križa iz 1468. godine bila je sjedište Bratovštine biskupije. Smatra se da je bila sklonište pulskog biskupa tijekom posjeta Vodnjanu. Tu su stajali njegovi konji, kočija i sluge. Nadalje, uska ulica koja se proteže s desne strane od glavne Trgovačke ulice, skriva malu crkvu Sv. Jakova iz 9. stoljeća. Smatra se simbolom mira između Pule i Vodnjana, budući da su dva mjesta 1393. godine upravo u ovoj crkvi potpisali ugovor. Godine 1492. godine Vodnjanci su u njoj donijeli gradski statut. Nadalje, primijetiti ćemo i crkvu sv. Katarine. Uvrštava se u najstarije sakralne objekte grada. Potječe iz 12. st. Nekada izvan naseljenog područja, crkva je bila mjesto hodočašća. U 17. stoljeću grad se širi te se crkva uklapa u samo mjesto.
Još jedna građevina, koja se nalazi u samom povijesnom središtu grada, u donjem dijelu najpoznatije vodnjanske „Trgovačke ulice“, mjesto je najstarijih i najčuvenijih tajni Vodnjana Crkva Gospe od Karmela iz 1630. godine izgrađena u tlocrtnom u obliku “Latinskog križa“, specifična je po pročelju izgrađenom od fino obrađenog kamena i rozetom koja stoji iznad grba podesta Francesca Barbara. Unutrašnjost crkve jedinstvena je s drvenim oltarom iz 1651., štukaturom i freskama.
Čarobna okolica Vodnjana okružena seoskim imanjima
Isto kao i Bale, tako i okolica Vodnjana ima seoska imanja (stancije). Zgrade koje nerijetko bile kuće vlasnika zemljišta ili zemljoradnika, mještani još uvijek zovu “stancije“, kako su se nekoć nazivale. Tipične su to građevine koje su uglavnom građene za poljoprivrednu proizvodnju ili za potrebe noćenja ili boravka tijekom zime, najčešće za zbrinjavanje goveda ili ovaca. Danas su prepoznate kao mjesta agroturizma. Osim što nude usluge smještaja, mnogi od njih danas nude i različite tradicionalne ili standardne jelovnike.
