Kako se približava jesen, uživajući u protoku sporosti dugoga toploga ljeta, planinari i ljubitelji prirode počinju kovati planove za svoje jesenske destinacije. Gledajući tako arhivu svojih alpskih uspona, pronašao sam još jedan od „velikih“ alpskih uspona. Riječ je o Jalovcu, koji sa svojim impozantnim vrhovima i izazovnim stazama, nudi upravo ono što traže ljubitelji via-ferrata uspona. I nije bez razloga velik, jer je u Sloveniji zbog svoje jedinstvenosti i tehničke zahtjevnosti uspona, upravo Jalovec poznat kao „Kralj Gora“.
Jalovec nije samo vizualno impresivan, već pruža i iskustvo koje će ostati u sjećanju. Jesenske boje pretvaraju ovu planinu u pravi raj za one koji vole planinarenje, a pogotovo za one koji traže malo više adrenalina. Via-ferrata staze na Jalovcu su za iskusne planinare koji žele iskušati svoje vještine i uživati u spektakularnim pogledima. Ni Jalovec se ne uklapa u našu potpunu priču pohvale sporosti, osim doduše, buđenja jutra u planini pod stijenom. Tada kada jutarnje zrake sunca obasjaju planinu, uživati ćemo u planini u punome sjaju.
Jalovec tehnički jedan od najzahtjevnijih u slovenskim Julijskim Alpama
Smješten u planinskom lancu Julijskih Alpa sa rubovima padina prema dolinama Planice, Koritnice i Trente, moćni Jalovec (2645 m. n/v) pruža znatne mogućnosti uspona. Ova planina je savršena kombinacija izazova i prirodne ljepote, što je čini idealnom destinacijom za jesenske uspon. Jalovec će vas nagraditi svojom nenadmašnom ljepotom i spokojem, pružajući nezaboravno iskustvo svakom ljubitelju planinarenja.
Slovenija i njeni dijelovi alpskih predjela imaju mnogo lijepih planina. Onima usredotočenima na područje Julijskih Alpa, najviši vrh je Triglav (2864 m. n/v). Nesumnjivo je da njegova fascinacija privlači rekordan broj planinara i da se nalazi u nacionalnim simbolima Slovenije, poput državnog vrha i zastave. Međutim u slovenskom planinarskom savezu, kao i među planinarskim krugovima to nije Triglav, već Jalovec (2645 m). Da to nije slučajno mogu potvrditi iz prve ruke, budući da sam se kao jedan od mnogih planinara koji su stupili na ovaj slovenski četvrti najviši vrh, osjećao ispunjeno. Ako je Triglav nacionalni simbol, onda je Jalovec bez sumnje simbol slovenskih planinara.
Uspon na Jalovec daje nam odgovore…zašto poštujemo i volimo planinu
Jalovec je još jedna rijetka slovenska planina koja je stekla toliko poštovanja i među planinarima i među penjačima. Na drugi način, stupanje na litice koje su često opasne po život privlači planinare koji su na razini srednjega ili profesionalnog planinarenja. Dobro osigurane staze za penjanje vode prema vrhu, pružajući dovoljno izazova i radosti profesionalnim ili iskusnim planinarima amaterima.
Osim što je poznat kao kralj slovenskih planina, Jalovec je i sjajni alpski vrh koji otkriva svoje predivne vidike i daje nam razlog da volimo planinarenje. Kada govorimo o samom vrhu, najvažnije je znati da je udaljen. Od početne točke do vrha na južnoj strani nalazi se pl. dom „Zavetišće pod Špičkom”, a sa druge strane ispod “Kotovog Sedla” (ili Jalovca) je bivak. Postoji više mogućnosti uspona, uključujući, pretežno putem via-ferrata smjera. Ruta koju smo ovdje opisali uspon je od pl. doma Tamar preko Kotovog Sedla.
Skijalište Planica pristupna točka
Odabirući pravac uspona „Čez Kotovo sedlo“ za kojega se početna točka računa dom Tamar, ukoliko dolazimo vozilom znači da prvobitno trebamo doći do skijališta Planica. Od autoceste Ljubljana – Jesenice najprije vozimo do Kranjske Gore i nastavljamo prema selu Rateče. Na križanju, gdje se cesta odvaja desno prema selu, skrećemo lijevo u smjeru Planice.
Dolazeći do poznatih skakaonica vidimo prometni znak koji kaže da je daljnji promet vozilima (osim uz dozvolu) u smjeru Doma v Tamarju zabranjen. Nekoliko je većih parkirališta gdje je moguće ostaviti vozilo u Planici. Upravo na Planici započinje naša avantura na Jalovec. Ugodnih 45 minuta uspona makadamskom stazom koja će otvoriti pogled na vrh Ponce i dolinu Tamar s domom u njemu dovodi nas do doma. Dom v Tamarju (1108 m n/v) sa Jalovcem u pozadini službeno je polazište staze.
Dom v Tamarju polazna točka za na Jalovec Čez Kotovo sedlo
Smješten gotovo ispod stijena u zelenoj oazi na 1108 metara, nalazi se planinarski dom Tamar, na mjestu nekadašnje pastirske kuće. Neposredno prije planinarskog doma, dočekat će vas snažni zvuk vodopada koji se vidi s livade. Slikovitim planinarskim domom koji se nalazi iznad skijališta Planica, sa kojeg se pruža veličanstven pogled na vrh Jalovec upravlja Planinarsko društvo Medvode nudeći planinarski smještaj i hranu. Koliba koja privlači planinare koji žele osvojiti vrh Jalovec (6 sati – vrlo zahtjevna staza) otvorena je tijekom čitave godine.
Također je dobra polazna točka za uspone na masiv Ponci ili Mangarta. (Srednja Ponca – 3,30 h, zahtjevna staza; Visoka Ponca – 4,15 h, vrlo zahtjevna staza), Mangart (8 h) – vrlo izazovna staza). Za planinare koji se upućuju na Jalovec dom je odlična točka za prenoćiti i započeti planinarenje sljedećeg jutra u ranim satima. Tako smo i učinili.
Uspeti Jalovec Čez Kotovo sedlo znači…uspeti Jalovec!
Dan na Jalovcu ispuniti će svakoga planinara. U nastavku smo opisali uspon preko Kotovog sedla, smjera kombinacije planinarenja i tehnički zahtjevnog via-ferrata dijela (zelo zahtevna označena pot) i spust po klinovima Čez Jalovško Škrbinu, koji se smatra značajnijim planinarskim izazovom.
Neki će reći da postoje i teži prvaci. Nema potrebe se previše time zamarati. Prvo kada je riječ o planinama svatko sebi bira pravac, a drugo – jednostavno ne postoji lagan smjer na Jalovec. Jer popeti se na Jalovec znači jednostavno biti na Jalovcu uživajući u svim čarima planine, a istodobno biti na stalnom oprezu!
Domu v Tamarju – Bivak pod Kotovim sedlom
Dobro markirana planinarska staza u smjeru Ponci i Jalovec prvo nas vodi kroz šumu do križanja gdje se za Ponce staza odvaja desno, dok za Jelovac nastavljamo ravno. Dalji uspon nastavlja kroz šumu a u konačnici izlazi na kamenitu stazu. Slijedi sipar koji nas uvlači dublje među stijene. Divno okruženje podsjeća nas da smo mali dio veličanstvene prirode.
Dijeleći se u dva dijela: melište kroz Jalovšku Škrbinu (onu koju odaberemo za spust) u suprotno tome, travnati dio koji vodi do Kotovog sedla. Prema sedlu se staza vrtoglavo penje kroz travnatu stijenu, ali tehnički nije zahtjevna. Pred sam ulazak u sedlo prolazimo gaj niskih smreka i otvore nam se vidici, ne znajući je li nas ostavio bez daha pogled ili uspon.
Bivak pod Kotovim sedlom
Ispod Kotove Špice na sedlu izgrađen je bivak zanimljivog izgleda na nadmorskoj visini od 1965 m., lukavo smješten ispod velike stijene. Bivak koji je izradila gorska služba spašavanja Slovenije, kolodvor Rateče i Kranjska Gora slikovit je i savršeno pristaje pejzažu u kojemu se nalazi. Potrebno je oko 3,5 sata umjerenog planinarenja od planinarskog doma Tamar do bivaka.
Bivak pod Kotovim sedlom- Jalovec (via ferata)
Nakon bivaka slijedi lagani uspon između Jalovca i Kotove špice koji nas kroz pola sata dovodi do sedla ispod Jalovca. Vidimo križanje planinarskih staza: lijevo za Jalovec (2,30 h – vrlo zahtjevna staza), desno za Mangart (5 h – vrlo izazovan smjer) i ravno vrh Kotove špice.
Kotovo sedlo je točka gdje treba postaviti via-ferrata set, jer ovo je mjesto gdje započinje prava planinska igra!
Od Kotovog sedla planinarska staza prvo vodi grebenom, a zatim skreće blago udesno izlazeći na zapadne padine Jalovca. Slijedi uspon pretežno stjenovitom padinom, koja nije pretjerano tehnički zahtjevna, uzdižući se na oko 2400 metara. Od tog trenutka na izloženim dijelovima planinarske staze postavljene su zaštitne sajle za nastavak uspona. U nastavku je potrebno korištenje ruku za prijeći dionicu, koja izlazi na manji greben. S ovog grebena slijedi kratki spust u strmu klisuru s koje se izlazi pomoću kabla za prevladavanje izložene padine. Nakon ove padine slijedi malo lakše penjanje na stijene do glavnog grebena. Ovdje se ovaj smjer uspona stapa s onima od Vršiča, Trente, Bavšice i Loške Koritnice, dijeleći nas nekoliko koraka od vrha.
Jalovec
Ako zakoračite na Jalovec ili “Kralj Gora”, kako ga lokalni planinari nazivaju, vrlo vjerojatno će nas preplaviti osjećaj koji je nemoguće opisati riječima, čak ni u Putokoza blogu. Vjerujem da će svaki planinar koji zakorači na planinu potvrditi da je Jalovec kralj Julijskih Alpa. U tome postoji nešto posebno. Možete planinariti Triglavom, pružajući vam sigurnu radost osvajanja slovenskog krova, ali Jalovec je puno više od njega. Svaki put kada iz nova zakoračite na vrh, znat ćete da ste ga savladali ispunjenje toga vrhunca dogoditi će se u vašem srcu!
Pogled s vrha je veličanstven, sa sjeverne strane istaknuti vidljivi vrhovi Ponce. Vrhovi Mojstrovki iza vrhova Prisojnik, Razor, Špik i Škrlatica protežu se na istočnoj strani. Ipak malo južnije je lako prepoznatljiv i Triglav s nekoliko grebena. Na kraju je jug Bavški Grintovec, talijanski dio Alpa, a zapadno Mangart. Na vrhu su planinarski žig i metalna kutija s registracijskom knjigom.
Silazak Čez Jalovško Škrbino
Jednom kad ste zakoračili na vrh, proslavili taj uspon i obradovali se pogledu, ono što ne treba zaboraviti je da igra ovdje ne završava! Tehnički gledano, tek smo na pola i još je dug put do završetka planinarske avanture. Kao i svaki drugi vrh, Jalovec je poseban jer će prvi dio spusta zahtijevati jednaku pažnju kao i uspon.
Spust koji odaberemo je smjer klinovima. Ruta je tehnički vrlo zahtjevna (zelo zahtevna označena pot), zahtijevajući visoku razinu pomne pažnje. Na dijelu koji se s grebena spušta prema osipu nema kabela. Nakon što se spustimo na dno i prijeđemo klinove, via-ferrata možemo staviti u torbu jer pred nama je samo planinarska staza. Opisani smjerovi do “kralja slovenskih planina”, nude izuzetno veliko zadovoljstvo penjanja, međutim zahtjevni su i opasni. Jalovec je udaljen vrh i da bi ga osvojilo treba prije svega poštovati planinu.
