I dok će se mnogi putnici kada ljeto obasja mediteranske obale, zaputiti prema velikim gradovima poput Venecije, Rima ili nekih drugih odredišta, mi smo odlučili provesti jedno poslijepodne u šarmantnom gradiću Muggia. Smještena u zaleđu Trsta, Muggia iliti Milje osvaja srca svojim spokojem, slikovitim ulicama i impresivnim pogledima na Tršćanski zaljev. A gradić nesumnjivo pruža i značajnu povijesnu ostavštinu.
Danas je Muggia odredište za posjetitelje koji se žele opustiti i zaustaviti u vremenu prošlosti. Osim što je poznat po svojoj bogatoj povijesti i kulturnom naslijeđu, Muggia je gradić obojenih fasada i ukrašenih dvorišta. Horizonti koji se pružaju prema Tršćanskom zaljevu probudit će znatiželju svakoga posjetitelja željnoga spoznaje malih gradića i njihove skrivene ljepote. Muggia, iako u zaleđu velikoga grada ipak će nas vratiti…u remisiju nekih prošlih vremena, kombinacijama šarolikih fasada i ulica.
Muggia ispunjena bojama
Ljubitelji malih pitoresknih mjesta voljeti će Muggiu, za koju mnogi kažu ili je definiraju kao jedan od onih gradića koji podsjeća na podsjeća na živahnu atmosferu obojenu venecijanskim ulicama. To ustvari i ne čudi, budući da impozantno mjesto regije Friuli-Venezia Giulia, krasi gotičko venecijanska katedrala posvećenu sv. Ivanu i Pavlu.
Jedno ljetno poslijepodne proveli smo istražujući šarmantni gradić Muggi, smješten u zaleđu Trsta. I dok sam do ovoga posjeta Muggiu pamtio po molovima i velikim brodovima, što je bio rezultat moga posjeta gradiću jednom u djetinjstvu za vrijeme jedne veslačke regate, sada sam dobio potpunu drugačiju percepciju o ovome gradiću. I to tijekom posjeta jednoga ljetnog poslijepodneva.
Šetnica uz more prvi susret sa Muggiom
Svoj posjet započeli smo na parkiralištu, koje se nalazi tik sa šetnicom uz obalu. Pomičući se u smjeru juga od Trsta, Muggia nam prvo otkrije vidike na kristalno plave vode zaljeva. Šetnica koja vijuga uz more pružila nam je priliku da osjetimo povjetarac s mora koji je nosio miris soli i bora. Dok smo hodali, promatrali smo ribarske brodove kako se nježno ljuljaju na valovima. Lokalne i suvremene ribarice pripremale su se za večernji izlazak, dok su veliki teretni brodovi čekali na ulaz u industrijsku zonu, „zona industriale“. Nismo tada ni slutili da će nas ovi prizori koji su bili uvod u priču o Muggi, odvući u nekome skroz drugačijem sjeru, koji će nam samo nekoliko trenutaka kasnije otkriti neku posve drugačiju, živopisnu atmosferu Muggije. A samim time i potpuno promijeniti moju percepciju o gradiću, koju sam imao iz posjeta u djetinjstvu.
Kako smo se udaljavali od obale, ulazeću u srce grada dočekala nas je pitoreskna arhitektura. Uske, kamene ulice ispunjene su kućama obojenim toplim tonovima žute, narančaste i crvene boje. Svaka fasada pričala je svoju priču, sa ukrašenim prozorima i balkonima prepunim cvijeća. Posebno su nas oduševili obojani ulazi u kuće, pravi mali umjetnički radovi koji su dodavali poseban šarm gradu.
Šarena Muggia među top 15 najljepših lučkih mjesta Italije
Šarena i živahna, Muggia se odmah projicira u opuštenu atmosferu odmora na Mediteranu: nije ni čudo što ju je talijanski časopis Dove Viaggi uvrstio među 15 najljepših mjesta sa lukom u Italiji. Unatoč tome što se nalazi u neposrednoj blizini Trsta, Muggia ima nekoliko zajedničkih značajki sa Venecijom. Isto zahvaljuje dugoj dominaciji Serenissime, kojoj su građani od 1420. povjerili da se zaštiti od upada drugih pomorskih republika.
Prolazeći kroz grad, zaustavili smo se kod crkve sv. Franje – Chiesa San Francesco di Muggia, poznate po svojim impresivnim freskama i mirnom okruženju. Unutar crkve, tišina je bila gotovo opipljiva, pružajući nam trenutak kontemplacije i mira.
Piazza Marconi – živahno središte Muggie
Nastavili smo do Piazza Marconi, glavnog trga, gdje smo sjeli u lokalni kafić i uživali u osvježavajućoj kavi. Promatrali smo svakodnevni život mještana, djecu koja su se igrala i starije ljude koji su razgovarali na klupama, osjećajući se kao dio ovog živahnog mjesta. Piazza Marconi je središte Muggije, okruženo povijesnim zgradama uključujući gradsku vijećnicu i gotičku venecijansku katedralu iz 1263. godine. Katedrala posvećena sv. Ivanu i Pavlu od tršćanskoga biskupa izgrađena je bijelim kamenim pločama iz kamenoloma Aurisina, čime je dobila impozantnu ali lokalnu prisutnost. Nije naime na odmet spomenuti da su upravo iz toga kamenoloma “krški mramorom“ izgrađene brojne europske palače.
Od mora do impresivnih vidika na brežuljku
Jedan od najimpresivnijih trenutaka našeg poslijepodneva bio je uspon na brežuljak do starog dvorca Muggia. Uspon nam je otkrio šarmantnu i slikovitu atmosferu srca ovoga gradića. Prolazeći kroz uske ulice popločane kamenim pločama koje se penju prema vrhu primjećujemo vaze sa cvijećem i dvorišta. Čine se poput staza prekrivenima prirodnim ukrasima. Pravi osjet Mediterana! Ipak je geografski gledano Muggia, dio ne samo naše regije i jedini talijanski grad na istarskom poluotoku, posljednja talijanska općina do Slovenije, ali prije svega gradić jadranskoga štiha.
Na putu prema gore, vidimo ponegdje i bačve, te kamene zidove, koji svjedoče o drevnoj povijesti ovog mjesta. Muggia je grad koji osvaja svojom autentičnošću i šarmom, a svaka ulica, fasada i dvorište pričaju priče prošlih vremena. Uske ulice slijede stari put do vrha brežuljka, gdje se nalazi dvorac, poput skrivenog dragulja iz prošlosti. Svakim korakom, pogled na okolne pejzaže Tršćanskog zaljeva postaje sve impresivniji, ostavljajući nas očaranima ljepotom i poviješću koja oživljava svaki kutak Muggie.
Dvorac Muggia/ Castello di Muggia sa kojeg se pruažju velilčanstveni vidici na tršćanski zaljev
A jednom kada smo došli do vrha brežuljka, ponovo su nam se otvorili vidici. Podsjećajući nas na vidike koje smo napustili sa obale, ovoga puta bili su malo drugačiji. S vrha brežuljka pruža se panoramski pogled na cijeli grad i Tršćanski zaljev. Pogled na šarene krovove kuća, uske ulice i živopisne trgove ispunjene lokalnim stanovništvom i posjetiteljima bio je nezaboravan.
A tu je i dvorac Castello di Muggia, koji zrači poviješću i tajanstvenošću. U četrnaestom stoljeću sagradio ga je patrijarh Marquardo od Randecka, kako bi uspostavio kontrolu, nakon što pro-venecijanska frakcija, predvođena Raffaeleom di Ser Stenom, preuzima grad silom. Izgradnja dvorca započela je 1374. godine i završila krajem istog stoljeća. Originalno je dvorac istro-venecijanskog rasporeda imao dvije kule, dok su vanjski zidovi ostali nepromijenjeni, uključujući velika ulazna vrata. Biva napušten neko vrijeme, te ga 1991. godine kupuju kipar Villi Bossi i njegova supruga Gabriella koji ga stručno obnavljaju i vraćaju mu stari sjaj. Dvorac i njegove vrtove moguće je posjetiti s vodičem obitelji Bossi uz prethodnu rezervaciju.
Lučica Mandracchia i lokani gelato
Ponovo se spuštamo na obalni dio gradića, koji zapada već u ljetni suton. Šetajući dalje, stigli smo do Mandracchia, male luke koja je među rijetkima takve vrste sačuvanih u Italiji. Nekoć su ove posebne luke služile za okupljanje mnogih malih brodova u zaštićenom području i u blizini sela. Čak i danas, brodovi stižu blizu kuća, okupljeni u uvali podno gradića.
Ljetne večeri u Muggi imaju poseban čar. Grad sa dolaskom sumraka zahvaća mirnoća, a ulice i trgovi ispune se mirisima lokalnih specijaliteta. Na kraju poslijepodneva, pronašli smo zaimljivu „geletariu“, gdje su nam poslužili izvrsno pripremljeni sladoled. Lokalci su bili iznimno gostoljubivi, a razgovor sa njima pružio nam je uvid u baštinu i tradiciju Muggije. Žao nam je samo što nismo uspjeli i večerati nešto primjerice na bazi ribe, u lokalnoj konobi, jer smo sigurni da bi, s obzirom na nekoliko izvrsnih restorana koje smo vidjeli, to bilo nezaboravno iskustvo. A kada već spominjemo ugostiteljske objekte zanimljivo je da većina njih radi ustvari do 21:00 sat.
Muzeji ili jednostavno samo šetnja gradićem
Ovisno o slobodnom vremenu, može se istražiti i arheološki park Muggia Vecchia ili posjetiti Muzej moderne umjetnosti (Museo d’Arte Moderna Ugo Carà) posvećen kiparu i dizajneru Ugu Carà. Mi smo se ovaj put ipak odlučili za opuštanje i jednostavno smo se prepustili izgubiti u uskim ulicama gradića, prošetali uz mandrač i uživali u atmosferi ovog ugodnog primorskog mjesta uz već spomenuti sladoled na obali.
Trst i Muggia su odvojeni malim zaljevom, pa je najlakši i način do grada doći morskim putem, prelaskom od pristaništa Bersaglieri u Trstu do Muggie. Na pristaništu i na web stranici Trieste Trasporti može se pronaći vozni red i ažurirane cijene karata. Alternativno, do Muggie može se doći automobilom ili autobusom, linijom br. 20 od glavnog kolodvora u Trstu.
Ili naravno, kao što smo to mi napravili vlastitim prijevozom. Ljetno poslijepodne u Muggi bilo je ispunjeno ljepotom, osjetom Mediterana. Ako tražite mirno, ali slikovito mjesto za ljetni izlet, Muggia je pravi izbor. Ovo je mjesto gdje se povijest i suvremenost susreću u savršenoj harmoniji, stvarajući iskustvo koje će vam ostati u sjećanju.
