Nanos (vrh Pleša, 1262 m), koji vidimo prolazeći autocestom od Kopra prema Ljubljani, prekrasan je planinarski cilj idealan za uživanje u sporome planinarenju, sa vidicima. Greben sa svojih 1240 metara nadmorske visine pruža pogled na krajolik Krasa, a za dobroga vremena i otvorene vidike prema Kamniškim Alpama te moru sa druge strane. Ako ikad posjetite Kras, ili živite u krajevima okolice Rijeke, Istre i nerijetko posjećujete slične destinacije, zasigurno vjerujem da vam je poznata vizura kraškoga terena koji se jasno i slično ističe i na Učki, Grobničkim Alpama, pa čak rekao bih i Risnjaku, te ostalim sličnim vrhovima u blizini. Zima je ustvari idealno vrijeme za odabrati uspone na nekim od vrhova Krasa.
Uspon na Nanos je sjajan odabir za planinare početnike, ali nudi ponešto i za one koji su već iskusni i jednostavno žele provesti opušten dan u prekrasnim šumama koje okružuju ovu planinu. Iako je na internetu bezbroj informacija kako doći do vrha, najčešće se nudi najlakša varijanta iz mjesta Razdrto. Do tamo je moguće doći iz više pravaca. Ovisno o mjestu dolaska, moguće je doći od Buzeta, Ilirske Bistrice, Kopra ili iz smjera Ljubljane. Cestovne oznake usmjeravaju na ispravno skretanje prema mjestu Razdrto.
Polazak od sela Veliko Ubeljsko
Mi smo se pak odlučili za malo drugačiji pristup te smo od Razdrta nastavili vozilom do sela Veliko Ubeljsko, nedaleko od samog Razdrtog, prateći smjer karte. Seoske ceste jednostavno nas dovode do ishodišta, prolazeći prvo kraj travnatih površina sa kravama i u konačnici kroz samo naselje, nastavljajući vožnju do kraja sela.
Veliko Ubeljsko je malo selo u podnožju planine Nanos na koji smo se uputili. Ima oko 90 stanovnika (prema popisu iz 2022) i pripada općini Postojni. Njegovo ime bi moglo dolaziti od riječi koja znači duboki izvor, što i ne čudi budući da u okolici vidimo mnogo potoka. Zajedno sa susjednim Malim Ubeljskim, Veliko Ubeljsko spominje se u pisanim izvorima kao Vlbelzch i Vbelczk oko 1200. godine, Vlbliczk 1402., Vbelicz 1485. i Vbelskh u 1498. Maklo mjesto na Krasu nekada je bilo srce obrtništva: izrada kotača, stolarija, kovačnica, obruča. Obrtnici su proizvodili za prodaju na lokalnim sajmovima kao i onima u gradovima. Trstu, Kopru, Postojni, Ljubljani. Proizlazeći iz tih djelatnosti, kao i mnogim mjestima na Krasu (a rekao bih i okolici), kako nam lokalna info tabela kaže „tragove tih obrta“ vidimo i dan dana u prezimenima obitelji koje susrećemo. Primjerice Kovač, Kolar, Tišler, Oštir, itd.
Osim što nas je selo oduševilo potokom, mirom krajolika, zelenih livada, šuma, žubora potoka i naravno krava i ovaca (koze nismo vidjeli ☹), primjećujemo zanimljivu građevinu i crkvu sv. Urha iz 18. stoljeća. Uz nju je na obroncima Nanosa sjeverno od naselja i crkvica posvećena, sv. Briciju. Veliko Ubeljsko je jedno od onih koje pamtimo po svojoj jednostavnosti i srdačnosti.
Uspon na Nanos
Po izlazu iz sela uočavamo planinski putokaz s natpisom Nanos koji nas upućuje desno na loš šumski put. Prolazeći pored par potoka, uspon nas vodi makadamskom cestom, koja nas nakon 10-ak minuta hoda dovodi do mjesta sa putokazom gdje piše „Nanos(Vojkova Koča) 1h 45 min“.
Ovdje ujedno i napuštamo makadamski šumski put ali tu tek počinje pravi uspon. Iako se početni dio staze čini strm, što ustvari i je, nema potrebe za brigu jer stvari postaju lakše kako se napreduje usponom po stazi. Šumska staza je ugodna, okružena je drvećem hrasta i jele. Ovakav jednostavan teren omogućuje nam uživanje u zelenilu koje nas okružuje sa svih strana. Mi smo na ovaj izlet išli u zimi, ali pretpostavljam da proljeće ili jesen nude je još zanimljivije i čarobnije boje.
Nakon nekih sat vremena prvo nam se otvori predivan pogled na Veliko Ubeljsko i okolna sela. Vidimo par drvenih stepenica na stazi, koja nas zatim travnatim površinama odvede do širokog djela. Tamo za vrijeme zimskoga doba može biti izazovno radi potencijalne zaleđenosti. Prolazimo taj dio budući da se snijeg u većem dijelu otopio. Dio staze koji nam otvori poglede prema Kamniškim Alpama u daljini, na trenutak nas spoji sa alpskim osjećajem, da nas ubrzo doveo na sam vrh grebena.
Po grebenu Nanosa
Nakon što su nam se po prvi puta otvorili vidici, kroz nekih 20-ak minuta dolazimo na greben. Posebnost ovog grebena, kao i mnogih u okolici, gusta je klekovina, bukva i ponešto bora, ali najviše trava, livada i široki vidici. Po grebenu nas vodi dobro ugažena staza i livada bez strmih dijelova. Sa jugozapadne strane vidimo konačno tu autocestu odozgora. Točnije, spoj autoceste od nove Gorice sa pravce, Ljubljana – Kopar. Na grebenu je i TV toranj.
Ono što me ipak najviše impresionira su vidici. Beskrajni vidici koji nam otvaraju pogled na Alpe u daljini. Budući da je greben jednostavno dostupan, ovdje vidimo i brdske bicikliste, koji nam daju ideju za koji „cross country“ izlet.
Planinarski dom Vojkova Koča i vrh Pleša (1262)
Nakon što smo razgledali vidike sa grebena, vrijeme je za odmor. A isti je najbolji u domu Vojkova Koča. Koji pak za vrijeme našega posjeta nije bio otvoren. Ništa zato. Veoma lako je pronaći svoje mjesto pod zimskim suncem na prostranoj livadi ispred doma, sa klupama. Klupe su pogodne za marendu, gablec kako tko voli, kavu, čaj…
Inače dom koji se nalazi na zaklonjenom mjestu ispod vrha Pleše (1262 m) ljeti bi trebao biti otvoren svakodnevno, dok za vrijeme zime povremeno. Počeci gradnje kuće sežu u 1907. godinu, kada je Ajdovsko-vipavska podružnica SPD-a osnovala zakladu za njegovu izgradnju. Nedaleko od doma, na sjevernoj strani nalazi se vrh Pleša (1262), na kojega se isto naravno upućujemo nakon odmora. Vrh nam otvori predivne vidike prema Kamniškim Alpama i ponovo prema selu u podnožju.
Spust prema Strani
Kod doma na livadi vidimo znakove za „Abram“ (kojega posjećujemo nakon Vipavske ferate – poznate Gradiške ture/Otmarjeve poti), Suhi Vrh, Predjamu i Strane. Naš cilj je spustiti se preko Strane natrag na Veliko Ubeljsko. Zanimljiva šumovita staza spušta nas prvo šumom do crkvice Sv. Brikcija, koju sam spomenuo i na početku članka. U šumovitom djelu iznad šume pored ove crkvice nalazi se stol i klupa za odmor. Pravo nadahnuće. Na žalost podatak od kada se crkva nalazi ovdje nisam pronašao. Od crkvice je moguće spustiti se na selo Strane ili skratiti prema V. Ubeljskom kroz šumu šumskim putem, kojeg treba pogoditi.
Korisne informacije za uspon na Nanos iz smjera Veliko Ubeljsko
- Koja je početna točka ove rute? Selo Veliko Ubeljsko, iz smjera Razdrto.
- Gdje mogu parkirati? Pored groblja nakon sela, za one koji žele više hodati, službeni parking je u Razdrtom
- Da li se ulaz naplaćuje? Ne.
- Koja je dužina staze i koliko otprilike traje planinarenje? Opisana staza je dužine je oko 12 km. Sukladno izvoru na portalu hribi.net-u staza ima oko 650 m visinske razlike. Nama je trebalo oko 2:15 h do vrha, uključujući kratke pauze. Rekao bih da je to i realno vrijeme, sukladno procjeni po vlastitim mogućnostima za razne stilove planinarenja, tempa i kondicije.
- Za koga je pogodna ova ruta? Staza spada pod „laki označeni put. Rekao bih kondicijski umjereno zahtjevna. Markacije su izvrsne. Preporuka za zimu su dereze ili „male derezice – žabice“, ovisno o vlastitoj procjeni trenutnih vremenskih uvjeta.
- Postoji li lokacija gdje se poslužuju jela i pića? Na grebenu Nanosa nalazi se planinarski dom Vojkova Koča (zimi radi povremeno).
