Putokoza blog Nedjelja, 22. studenoga

Inspiracija

Slavonija, Baranja i Srijem uz 5 koraka

Između zlatnih ravnica, tihih šuma, vinskih brežuljaka i riječnih obala kriju se priče koje otkrivaju povijesne gradove, dvorce, prirodne ljepote i velike rijeke.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, polja suncokreta pored Našica. Foto Zdravko R., 2012
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, polja suncokreta pored Našica. Foto Zdravko R., 2012

Prostrane ravnice, stoljetne hrastove šume, slikoviti vinogradi i stari vinski podrumi samo su dio priče o istočnoj Hrvatskoj. Ovdje ćemo pronaći i dobro očuvane barokne palače, povijesne gradove i mala slikovita naselja koja čuvaju duh nekih prošlih vremena.

Svi ovi elementi dio su bogate tradicije ovoga kraja, koju je najbolje upoznati kroz susrete s lokalnim stanovništvom, fijakere – ukrašene konjske zaprege, narodne nošnje, zvukove tamburaša i izvanrednu gastronomsku ponudu. Uz poeziju hrastovih šuma, prostranih polja i krajolika uz obale Dunava, Drave i Save, istočna Hrvatska otkriva i raznolike ruralne predjele, brežuljkaste vinorodne krajeve te šumovita gorja. Na području Slavonije i Baranje nalaze se dva parka prirode: Papuk, šumovita planina koja se uzdiže iznad slavonske ravnice, i Kopački rit, jedinstveno močvarno područje na ušću Drave u Dunav. Uz njih, ovaj prostor obiluje i drugim zaštićenim prirodnim područjima koja svjedoče o njegovoj iznimnoj krajobraznoj raznolikosti.

Nakon što smo kroz naše vodiče od pet koraka predstavili Istru i Kvarner, nastavljamo putovanje prema istoku Hrvatske, u krajeve prostranih ravnica, velikih rijeka, stoljetnih šuma i bogate kulturne baštine. Ovoga puta istražujemo Slavoniju, Baranju i Srijem, uz pojedina odredišta podravskog prostora, regije koje čuvaju vlastite posebnosti, tradiciju i priče. Ponovno se dogodilo da je između objava prošlo nešto više vremena. To je već gotovo standardna praksa kada nas vani dočekaju lijepi dani i idealni jesenski uvjeti za lutanje. Istina, količina ideja za nove objave u međuvremenu se samo gomila. No, to ne znači da Putokoza miruje. Ponekad upravo suprotni, kišni dani, kada nam vrijeme ne dopušta lutanje na otvorenom, postanu prilika da ipak napravimo malu stanku. A upravo ono što iznenada pronađemo nam često da ideje koje već neko vrijeme čekaju da ih pretočimo u nove priče.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, pogled na ravnice, Zapadna Slavonija. Foto Zdravko Rajko
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, pogled na ravnice, Zapadna Slavonija. Foto Zdravko Rajko, 2012

Ovoga puta zapravo nije riječ o klasičnoj putopisnoj priči, već o jednom vodiču. Tako smo ovih dana izvukli dio starih fotografija i počeli slagati nove arhivske članke koji su već neko vrijeme u pripremi. Jedan od njih vodi nas u istočnu Hrvatsku, kroz tri povijesno-geografske regije – Slavoniju, Baranju i Srijem. Od slavonskih ravnica i stoljetnih hrastovih šuma, preko baranjskih vinskih brežuljaka i močvarnih krajolika, pa sve do dunavskih vidikovaca i povijesnih mjesta Srijema, riječ je o prostoru koji možda ne povezujemo uvijek s prvim izborom za putovanje, ali koji ima mnogo toga za pokazati. Naravno, budući da je riječ o velikom području s nizom zanimljivih mjesta i znamenitosti, nije uvijek bilo moguće pronaći vlastite fotografije za svaku destinaciju. Zato smo nekoliko lokacija koje tek čekaju da ih posjetimo upotpunili fotografijama preuzetima s interneta.

Slavonija, Baranja i Srijem prostor su širokih horizonata, plodnih ravnica, hrastovih šuma, vinograda i starih podruma, ali i slikovitih mjesta u kojima se još uvijek osjeća duh nekih prošlih vremena. Ovdje se tradicija ne čuva samo u muzejima i starim građevinama. Ona živi u susretima s lokalnim stanovništvom, zvuku tamburice, narodnim nošnjama, ukrašenim fijakerima i bogatoj kuhinji koja je sama po sebi dobar razlog za dolazak. Uz velike rijeke Dunav, Dravu i Savu, koje su stoljećima oblikovale ovaj kraj, nižu se poplavne šume, rukavci, močvarna područja i mirni ruralni krajolici. A kada se ravnica počne blago uzdizati, otvaraju se drukčiji vidici – šumoviti obronci Papuka i Krndije, vinogradi baranjskog Banskog brda te vinorodni obronci Fruške gore u Srijemu, koji se spuštaju prema Dunavu.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, kroz požeški kraj. Foto Zdravko Rajko, 2024
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, kroz požeški kraj. Foto Zdravko Rajko, 2024

Ovaj put odlučili smo vodičem pokušali povezati nekoliko tema koje najbolje dočaravaju njihovu raznolikost: dvorce i povijesne građevine koje svjedoče o bogatoj prošlosti, prirodne atrakcije u kojima se susreću šume, močvare i planinski krajolici te rijeke koje su oblikovale život ovoga prostora. Od zelenih prostranstava Papuka do vodenog svijeta Kopačkog rita, od dunavskih obala do mirnih savskih predjela, pred nama je pet koraka za upoznavanje jednog od najzanimljivijih dijelova kontinentalne Hrvatske.

NEISTRAŽENIM PUTEVIMA ISTOČNE HRVATSKE: VODIČ OD 5 KORAKA

Smještene na krajnjem istoku Hrvatske, Slavonija i Baranja uz Srijem nude drugačiji doživljaj putovanja, osobito onima koji vole istraživati manja mjesta, upoznavati lokalnu baštinu i otkrivati krajeve izvan uobičajenih turističkih ruta. Od impozantnih dvoraca i starih gradskih jezgri do slikovitih sela i povijesnih utvrda, ovdje se krije mnogo zanimljivih priča i mjesta koja vrijedi upoznati. Povijest Slavonije i Baranje seže duboko u prošlost, od prapovijesnih naselja i rimskih utvrda do srednjovjekovnih gradova i vlastelinskih posjeda. Utjecaj i granice Osmanskog carstva, potom razdoblje Habsburške Monarhije, ostavili su snažan trag u izgledu mnogih naselja, oblikovanju urbanih cjelina te gradnji obrambenih utvrda, plemićkih dvoraca i reprezentativnih zdanja. Od osječke Tvrđe i valpovačkog dvorca Prandau-Normann do plemićkih rezidencija u Našicama, Virovitici i Donjem Miholjcu, brojni arhitektonski spomenici i danas svjedoče o nekadašnjoj važnosti ovoga prostora.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Osijek. Foto Filip Ž, Unsplash
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Osijek. Foto Filip Ž, Unsplash

No istok Hrvatske nije zanimljiv samo zbog dvoraca i utvrda. Povijesni gradovi, poput Iloka, Požege, Đakova, Vukovara i Vinkovaca, čuvaju različite kulturne posebnosti, tradiciju i naslijeđe prošlih vremena. Jednako su zanimljiva i manja mjesta, u kojima se svakodnevni život još uvijek odvija sporijim ritmom, a stare ulice, prostrana dvorišta, tradicijske kuće i lokalni običaji čuvaju prepoznatljiv karakter ovoga dijela Hrvatske. Ponekad je dovoljno skrenuti s glavne ceste i zaustaviti se u nekom od njih kako bi se otkrila priča koju nećemo pronaći u uobičajenim turističkim vodičima. Itekako, o objema cjelinama mogli bismo napisati zasebne priče. Jer, realno gledajući, opis ovako velikog prostora kroz samo pet koraka zapravo je nedovoljan. S druge strane, zbog posebnosti, ali i brojnih sličnosti ovih krajeva, za potrebe ovoga članka odlučio sam se za klasičnu jednostavnu strukturu od pet koraka, prepoznatljivu Putokozi, kakvu smo već predstavili za Istru ili Kvarner.

Takva podjela omogućuje preglednije upoznavanje kulturne i povijesne baštine, prirodnih znamenitosti te krajolika uz velike rijeke. Naravno, ovo je samo moj odabir. Možda ćeš ti, ako se odlučiš napisati vlastitu priču o ovim krajevima, imati neke sasvim drukčije ideje. Ovakva struktura ipak omogućuje upoznavanje kroz pregledne sadržaje i nabrajanje odabranih lokacija. Nemoguće je, uostalom, uvijek nabrojiti baš sve. A u tome se krije i dio čari putovanja: ponekad je najbolje neke skrivene i još neotkrivene kutke destinacije pronaći samostalno, bez vodiča. Iako ovakvi načini pisanja nisu prvenstveno karakteristični za Putokozu, ipak volimo detaljne vodiče, te to ne znači da i ovaj, malo drugačiji stil u odnosu na osobni, nema naglasak na regije koje predstavljamo. Upravo suprotno, kroz ovakvu strukturu i nabrajanje atrakcija želimo ti dati mogućnost da sam prepoznaš svoja područja interesa i odabereš odredišta prema vlastitim željama za putovanjem.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, krajolik zimi. Foto Zdravko Rajko, 2024
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, krajolik zimi. Foto Zdravko Rajko, 2024

Baranja je slikovita povijesno-geografska regija na krajnjem istoku Hrvatske, smještena između rijeka Drave i Dunava, uz granicu s Mađarskom. Prostor je to susreta različitih kultura, običaja i gastronomskih tradicija, čija se posebnost ogleda u arhitekturi naselja i načinu života usko povezanom s prirodnim okruženjem. Veći dio Baranje obilježavaju prostrane ravnice, plodna polja i sela koja čuvaju prepoznatljivu tradicijsku arhitekturu. Ipak, krajolik nije posve ravan. Na sjeveru se uzdiže Bansko brdo, čije su padine prekrivene vinogradima, dok se uz Dunav izmjenjuju strmije lesne obale i pješčani predjeli.

Za razliku od pretežno nizinskog baranjskog krajolika, Slavonija uz prostrane ravnice obuhvaća i brežuljkaste predjele te gorja Papuka i Psunja. Srijem, pak, obilježavaju dunavski krajolici, vinogradi na obroncima Fruške gore i slikovita povijesna mjesta poput Iloka i Šarengrada. Upravo ta raznolikost krajolika, zajedno s bogatom kulturnom i povijesnom baštinom, otvara brojne mogućnosti za istraživanje. Šarene fasade seoskih kuća, tradicionalni vinski podrumi, stare ulice i autentičnost manjih naselja daju ovim krajevima poseban karakter. Svaka od regija ima svoje posebnosti, ali ih povezuje sporiji ritam života i bogata tradicija koja se još uvijek osjeća u svakodnevici.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, koze čine autentičan suživot. Foto Zdravko Rajko, 2012
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, koze čine autentičan suživot. Foto Zdravko Rajko, 2012

Istok Hrvatske nije destinacija koja ti otvara sve što želiš znati, u prvih pet minuta. Ona se otvara polako, kroz miris svježe pokošene trave, kroz zvuk zvona u selu, kroz prvi gutljaj graševine u hladu seoskog dvorišta. Dok se ostatak svijeta žuri, ova ravnica i njezini blagi brežuljci, da bi ih se upoznalo i doživjelo, traže malo vremena i pažnje. Upravo zato smo priču o njoj složili u pet koraka. Ne samo zato da je pojednostavimo, nego da ti pomognemo da lakše pronađeš ono što te zapravo zanima, bilo da tražiš mir, okuse, krajolike ili autentične susrete. Ipak, za odraditi sva 3 koraka, potrebno je odraditi niz malih. I naravno, nećeš ići samo od znamenitosti do dvorca. Jer već kad si u jednom mjestu, upoznati ćeš i sve ostalo: prirodu, ljude, posebnosti, običaje.

1. Otkriti dvorce, povijesne gradove i slikovita mjesta Slavonije

Slavonija i Baranja regije su bogate poviješću, čiji se tragovi mogu iščitati u starim gradskim jezgrama, impozantnim dvorcima, srednjovjekovnim utvrdama i slikovitim naseljima. Uz poznate povijesne znamenitosti, ovaj prostor krije i manje otkrivene kutke, tradicijska sela i eko-etno imanja u kojima se još uvijek čuvaju duh nekadašnjeg života, običaji i lokalna baština. Od osječke Tvrđe i plemićkih dvoraca do dunavskih i savskih gradova, ali i skrivenih seoskih bisera, istočna Hrvatska otkriva brojne priče o ljudima, vremenima i događajima koji su oblikovali njezin današnji identitet.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, eko etno selo Stara Kapela. Foto Zdravko Rajko, 2024
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, eko etno selo Stara Kapela. Foto Zdravko Rajko, 2024

Burnu prošlost ovoga dijela Hrvatske obilježili su različiti povijesni i kulturni utjecaji. Osmanska osvajanja i višestoljetna prisutnost Habsburške Monarhije ostavili su dubok trag u njegovoj arhitekturi, urbanizmu i kulturnoj baštini. Upravo su ta povijesna razdoblja oblikovala prostor kakav poznajemo danas – od obrambenih utvrda i baroknih dvoraca do gradskih trgova i starih ulica koje i danas čuvaju duh nekih prošlih vremena. U nastavku donosimo izbor dvoraca, povijesnih gradova i slikovitih mjesta Slavonije i Baranje koja vrijedi posjetiti. Neka od njih poznata su turistička odredišta, dok će druga možda biti pravo malo otkriće na putovanju istočnim dijelom Hrvatske.

Novska – grad „Gamera“

Na obroncima planina Psunj, uz vode Save, leži pitomi, slavonski grad. Šumsko područje okruženo bujnom zlatnom ravnicom. Novska je grad s profinjenom drvenom industrijom s visokokvalitetnim drvenim ukrasima. Fosilna kornjača koja živi u vodama Panonskog mora u regiji otkrivena je u starom dijelu Novske. Ugrožena vrsta Viviparus danas je orijentir grada Novske. Fosilni ostaci i dalje se mogu naći na gotovo svakom potezu u gradu i okolici.

Novska je osim toga postala sjedište jedne od rijetkih inkubatora IT / gaming kompanija. U Tehničkoj školi u Novskoj pokrenut je novi četverogodišnji srednjoškolski program za karijeru tehničara za proizvodnju videoigara. Inkubator tvrtke za tehnologiju igara slovom koji je neko vrijeme djelovao u toj školi omogućio je da ovo mjesto postane poznato mladima.

Nova Gradiška – među najmlađima u Hrvatskoj

Grad, koji je nerijetko prepoznat kao jedan od najmlađih gradova regije, osnovan je 1748. godine kao predstraža u Vojnoj krajini. Smještena u jugozapadnom dijelu istočne Hrvatske u blizini granice s BIH također je uz bitne prometnice: autocesta Zagreb – Slavonski Brod – Beograd, željeznička pruga Zagreb – Vinkovci, predstavlja strateško mjesto, a kroz grad prolazi državna cesta za Požegu i Našice.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Nova Gradiška. Foto Jasna J.
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Nova Gradiška. Foto Jasna J.

1754. godine započinje gradnja prve zidane zgrade – crkve Sv. Terezije, čije se karakteristike pripisuju značajnijim spomenikom sakralne arhitekture kasnog baroka Slavonije. Starogradsku jezgru čine još stari dvor i zatvor iz 18. stoljeća te župna crkva s početka 19. stoljeća. Regiju karakterizira umjereno kontinentalna klima, pod utjecajem planinskog lanca Psunja i Bablje Gore. Karakteristika klime toga prijelaznog panonsko područje – od središnje panonske ravnice do južnog peripanonskog područja su uglavnom relativno oštre zime, a ljeta vruća.

Požega: skrivena u kotlini

U središnjem dijelu Slavonije, u prostranoj Požeškoj kotlini, okružena Požeškom gorom te obroncima Papuka, Psunja, Krndije i Dilj gore smjestila se Požega. Spoj prostranosti kotline, zelenih brežuljaka i planinskog krajolika daje joj poseban geografski identitet. Grad ima bogatu povijest gospodarskog razvoja, obrtništva i gradskih cehova, a najbolje ju je upoznati šetnjom povijesnom jezgrom, čije je središte Trg Svetog Trojstva. Nepravilnog trokutastog oblika i iznimne prostranosti, trg je od sredine 18. stoljeća bio središte gospodarskog, političkog i kulturnog života Požege, a tu je ulogu zadržao do danas. Među njegovim najvažnijim znamenitostima ističe se kužni pil, zavjetni spomenik podignut u znak zahvalnosti i sjećanja na žrtve kuge koja je 1739. godine odnijela 798 života. Autorstvo spomenika pripisuje se Gabrielu Graniciju, a povijesnu jezgru dodatno obilježavaju vrijedne građevine povezane s crkvenom i biskupskom poviješću grada. Nedaleko od Požege nalazi se i zanimljivo eko etno selo Stara kapela, koje vrijedi posjetiti.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Požega. Foto Zdravko Rajko, 2024
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Požega. Foto Zdravko Rajko, 2024

Požega je ujedno odlična polazišna točka za istraživanje okolne prirode. Neposredno uz grad uzdiže se Požeška gora, čiji šumoviti obronci, grebeni i vidikovci pružaju lijep pogled na kotlinu i slavonsku ravnicu. Ljubitelji planinarenja mogu istražiti njezine više predjele, među kojima se ističe Maksimov hrast, zanimljiv cilj za izlet i upoznavanje zelenog zaleđa grada.

Ružica grad: srednjovjekovne zidine na obroncima Papuka

Za razliku od Iloka, gdje su se dijelovi nekadašnjih gradskih zidina očuvali do današnjih dana, od nekoć moćnog srednjovjekovnog Ružica grada, smještenog iznad Orahovice, preostale su impresivne kamene ruševine. Ovo ustvari nije grad, već ruševina. No, unatoč zubu vremena, ostatci utvrde i danas svjedoče o nekadašnjoj veličini i važnosti ovoga srednjovjekovnog kompleksa. Smatra se jednim od najvećih utvrđenih srednjovjekovnih gradova u Hrvatskoj, a svoj najveći procvat doživio je tijekom 15. i početkom 16. stoljeća, u vrijeme velikaške obitelji Iločkih. Osmanlije su ga osvojile 1542. godine, a nakon konačnog napuštanja krajem 17. stoljeća utvrda je postupno prepuštena propadanju. Danas je Ružica grad jedna od prepoznatljivih povijesnih znamenitosti orahovičkog kraja i nezaobilazno odredište za posjetitelje Papuka.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Ružica grad.
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Ružica grad. Foto Jelena Abičić.

Ružica grad nalazi se na šumovitom području između sjevernih obronaka Papuka i Krndije, na uzvisini koja pruža lijep pogled prema okolnoj ravnici i orahovičkom kraju. Šire područje obilježavaju šumski grebeni, duboke doline, potoci i razvedeni planinski obronci. Posebnu vrijednost prostoru daje Park prirode Papuk, zaštićeno područje poznato po geološkoj raznolikosti, bogatim šumskim ekosustavima i brojnim planinarskim stazama. U neposrednoj blizini vrijedi posjetiti i Orahovičko jezero, poznato i kao Jezero Hercegovac, smješteno podno Ružica grada. Okruženo šumom, s uređenim prostorom za odmor i kupanje tijekom toplijih mjeseci, jezero je popularno izletište i ugodna nadopuna obilasku srednjovjekovne utvrde.

Kutjevački dvorac

Kutjevački dvorac jedan je od najvažnijih spomenika kulturne baštine zapadne Slavonije. Njegova povijest seže u 1232. godinu, kada su cisterciti na ovom području osnovali opatiju Vallis honesta de Gotho. Nakon osmanskih osvajanja u 16. stoljeću samostanski kompleks postupno je propadao, a na njegovim ostacima isusovci su u prvoj polovici 18. stoljeća podigli baroknu rezidenciju i crkvu. Današnji dvorac tako je nastao na temeljima nekadašnjeg samostanskog sklopa, a kroz stoljeća su ga obilježile različite obnove i preinake. Posebno je stradao u požaru 1918. godine, nakon čega je obnovljen u izmijenjenom obliku.

Slavonija i Baranja kroz 3 koraka, Kutjevo. Foto Dr. Korom, 2015
Slavonija i Baranja kroz 3 koraka, Kutjevo. Foto Dr. Korom, 2015, Kutjevo, “Kutjevo 0464” by Dr Korom, CC BY-SA 2.0

Uz dvorac se nalazi i perivoj, zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture, s vrijednim primjercima drveća i uređenim stazama. Kutjevo je, međutim, najpoznatije po gotovo osamsto stoljetnoj vinogradarskoj i vinarskoj tradiciji, koju su na ovom području započeli upravo cisterciti. U sklopu povijesnog kompleksa nalazi se i čuveni vinski podrum iz 1232. godine, koji se smatra jednim od najstarijih očuvanih vinskih podruma u Hrvatskoj. Tijekom stoljeća podrum su obnavljali i koristili isusovci, a kasnije je dodatno unaprijeđen u vrijeme obitelji Turković. Uz njega se veže i poznata priča o posjetu carice Marije Terezije i baruna Franje Trenka 1741. godine, premda je valja promatrati kao dio lokalne povijesne predaje.

Dvorac i vinski podrum nalaze se u samom središtu Kutjeva, grada smještenog na obroncima Krndije, u srcu Požeške kotline. Stari Rimljani ovu su plodnu kotlinu nazivaliVallis Aurea, odnosno Zlatna dolina, a njezini vinogradi i danas daju prepoznatljiva vina, među kojima posebno mjesto zauzima graševina. Posjet Kutjevu zato je lijepa prilika za spoj kulturne baštine, vinske tradicije i uživanja u krajoliku vinorodnih brežuljaka.

Dvorac i park Pejačević u Našicama

Na sjevernim obroncima Krndije, u samom središtu Našica, smjestio se jedan od najljepših povijesnih dvoraca Slavonije. Okružen prostranim perivojem, starim stablima i jezerom, dvorac Pejačević skladno se uklapa u zeleni gradski krajolik. Njegova klasicistička arhitektura i mirno okruženje daju ovom dijelu grada poseban ugođaj, zbog čega je dvorac jedno od prepoznatljivih obilježja Našica. Povijest dvorca počinje 1811. godine, kada je grof Vincencije Pejačević položio temelje obiteljske rezidencije, koja je dovršena već početkom sljedeće godine. Izvorna jednokatna građevina bila je znatno jednostavnija od današnje, a sredinom 19. stoljeća, osobito tijekom obnove oko 1865. godine, dobila je reprezentativniji izgled s bočnim kulama, ulaznim trijemom i bogatijim arhitektonskim ukrasima.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Našice, dvorac Pejačević. Foto Nickol Udovičić, 2026
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Našice, dvorac Pejačević. Foto Nickol Udovičić, 2026

Posebnu vrijednost kompleksu daje perivoj koji je sredinom 19. stoljeća oblikovan u engleskom pejzažnom stilu. S vremenom je obogaćen elementima francuskog vrtnog uređenja, umjetnim jezerom, paviljonom i raznovrsnim biljnim vrstama. Početkom 20. stoljeća u njegovoj je blizini izgrađen i Mali dvorac Pejačević, pa danas cijelu cjelinu čine dva dvorca, perivoj i jezero. Park je zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture i jedno je od najvrjednijih povijesnih zelenih prostora u ovom dijelu Hrvatske.

Našički dvorac posebno je povezan s imenom Dore Pejačević, jedne od najznačajnijih hrvatskih skladateljica i pijanistica. U ovom je okruženju provodila dio života, stvarala i pronalazila nadahnuće za svoje skladbe. Njezina glazbena ostavština danas je važan dio kulturnog identiteta Našica, a u perivoju se nalazi i paviljon posvećen njezinu životu i stvaralaštvu. Šetnja između dvoraca, uz jezero i stare krošnje, pruža priliku za upoznavanje ne samo plemićke prošlosti nego i bogate glazbene baštine grada.

Dvorac Pejačević (Schaumburg-Lippe) u Virovitici

Nije pogreška, ovaj drugi dvorac istog prezimena bio je u vlasništvu A. Pejačevića nalazi se u središtu najzapadnijeg slavonskog grada Virovitice. Palača sagrađena između 1800. i 1804. prema nacrtima bečkog arhitekta N. Rotha. Antun I. (III.) Umro je tijekom gradnje, 1802. godine, stvoren je za njegovog sina Antuna II. (IV.). Pejačevića. Sredinom 19. stoljeća Antun III. (V.) Pejačević utvrdu prodaje njemačkoj kneževskoj obitelji Schaumburg-Lippe. Dvorac su posjedovali do 1911., nakon čega ga kupuje grof Ivan Drašković. Prodao ga je zajedno s parkom gradu Virovitici 1930. Imanje je od tada u gradskoj službi.

Obitelji Pejačević i Schaumburg-Lippe ostavile su impresivan trag u povijesti vlastelinstva i dvorca u Virovitici. Izvorna svrha prestala je nakon odlaska knezova Schaumburg-Lippe. No, dvorac je neko vrijeme koristio grof Drašković, nakon kojega se u dvorcu više nije odvijao život aristokratske obitelji. Osim dvorca, Virovitica se ističe i franjevačkim samostanom te crkvom Svetog Roka.

Višnjica

Smještena u blizini Slatine u parku s veličanstvenim drevnim lipama i kestenima, imanje Višnjica staro je više od dva stoljeća i ima visoke borove šume. Jedan od najdragocjenijih resursa je život u skladu s prirodom. U blizini farme mogu se vidjeti mnoge vrste, uključujući koze, muflone i jelene.

Dvorac Pranda-Normann u Valpovu

U samom središtu Valpova, dvadesetak kilometara sjeverozapadno od Osijeka, nalazi se jedan od najvrjednijih povijesnih dvoraca Slavonije – dvorac Prandau-Normann. Njegova posebnost krije se u neobičnom spoju srednjovjekovne utvrde i barokne plemićke rezidencije, zbog čega djeluje kao da su se različita povijesna razdoblja susrela unutar istih zidina. Povijest kompleksa seže u početak 15. stoljeća, kada je ban Ivan Morović na ovom mjestu podigao utvrdu Walpo. Današnji oblik dvorac je dobio tijekom prve polovice 18. stoljeća, nakon što je valpovačko vlastelinstvo 1721. godine prešlo u ruke baruna Antuna Petra Hillepranda von Prandaua, koji je započeo njegovu obnovu i dogradnju. Kasnije je, 1885. godine, ženidbenim vezama prešao u vlasništvo obitelji Normann od Ehrenfelsa.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Valpovo. Foto Dr. Korom 2015
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Valpovo. Foto Dr. Korom 2015,Valpovo “Valpovo 0472” by Dr Korom, CC BY-SA 2.0

Kompleks čine dobro očuvana srednjovjekovna obrambena kula, ostaci nekadašnjih bedema, bočna krila, unutarnje dvorište, dvorska kapela Svetog Trojstva i monumentalna pročelna palača s tornjem visokim 37 metara. Poseban dojam ostavljaju nekadašnji obrambeni opkopi, koji su do sredine 19. stoljeća bili ispunjeni vodom. Danas su uglavnom isušeni, a preko njih vodi stari zidani most s lukovima. Južno od dvorca prostire se prostrani perivoj engleskog tipa, iza kojega se nalazi i nekadašnje vlastelinsko lovište – šuma Zvjerinjak, prepoznatljiva po sustavu šumskih putova oblikovanih u zvjezdastom rasporedu.

Dvorac je posebno zanimljiv upravo zbog svoje slojevite prošlosti – nikada nije potpuno izgubio obrambeni karakter srednjovjekovne utvrde, a istodobno je dobio reprezentativnost plemićke rezidencije. Danas se u njegovu sklopu nalazi Muzej Valpovštine, u kojem se čuva i predstavlja bogata baština nekadašnjih vlasničkih obitelji. Šetnja dvorištem, uz stare zidine i kroz perivoj, pruža priliku za susret s jednim od najzanimljivijih poglavlja slavonske vlastelinske povijesti.

Dvorac Prandau-Mailath u Donjem Miholjcu

Jedinstven grad u Slavoniji, posjeduje najmlađi dvorac uz rijeku Dravu. Dvorac Prandau-Mailath, izgrađen 1818. godine za aristokratsku obitelj Prandau, u engleskom je lovačkom stilu, netipičnom za ove krajeve. Dvorac Miholjac grof Ladislav Mailath obogatio je brojnim kulama, mansardnim prozorima i prostranim terasama i balkonima.

Dvorac okružuje prekrasan park, koji je imao staklenike za tropske, zimske biljke i klijalište odnosno grijane travnjake.

Đakovo: grad ergele

Osim što je prepoznato kao jedno od tradicijski poznatijih mjesta po jahačkom sportu u Hrvatskoj, Đakovom dominira jedna od impozantnih  katedrala u Slavoniji, sagrađena od biskupa Josip Juraja Strossmayera 1866. Fasada privlači crvenom opekom dok je unutrašnjost ukrašena veličanstvenim oltarom i vitražima. Crkva Svih Svetih (“Mala crkva”) – najstarija je crkva u Đakovu. U nekim se zapisima spominje kao crkva Sv. Lovre (14. stoljeće), koja je tijekom turske vladavine pretvorena u Ibrahim – pašinu džamiju, u orijentalnom stilu.

Slavonija ima vitalnu ulogu zbog dobre povezanosti. Okružena je velikim rijekama Dunav, Drava i Sava. Iz luka na tim rijekama roba se prevozila konjskim zapregama, zbog čega je Slavonija danas ostala poznata po svojoj tradiciji uzgoja konja. Vodeće konjogojsko središte je Đakovo, poznate ergele. Konjušnica lipicanac nudi obilazak raznolikih lokacija. Stručni vodič će vam pokazati štale za konje, najopsežnije štale za jahanje u Hrvatskoj smještene u centru Đakova. S druge strane, na raspolaganju je vanjsko trkalište, šetnica za konje koja čini poligon za skakanje, skakanje s preponama. Posjetitelji Ivandvora mogu uživati u dugim šetnicama s pogledom na jata, pronaći odmor pod gustom hladovinom bagrema te se upoznati s prikazom autohtonog slavonskog domaćinstva. Đakovački vezovi najpoznatija su manifestacija.

Županja i cesta “Zlatne niti”

Smještena na obali Save, Županja je jedno od središta turističke rute Cesta zlatne niti, koja povezuje gradove i sela županjske Posavine te otkriva bogatu tradiciju, kulturnu baštinu i način života ovoga kraja. Na putu se nižu stara seoska imanja, tradicijske kuće, muzeji i obiteljska gospodarstva na kojima se mogu upoznati običaji, domaći proizvodi i gostoljubivost slavonskog kraja. To je prilika da se Slavonija doživi sporije, kroz susrete s ljudima i priče koje se prenose generacijama. Posebno poglavlje županjske povijesti zauzima sport. Grad se smatra kolijevkom hrvatskog nogometa jer su engleski industrijalci, koji su 1880. godine došli u Županju radi izgradnje tvornice tanina, sa sobom donijeli nogometnu loptu i upoznali lokalno stanovništvo s ovom igrom. Već godinu dana poslije, 1881., u Županji se igrao i tenis. O tim počecima danas svjedoče spomenik prvoj nogometnoj lopti i sačuvani povijesni predmeti.

Županja je, ipak, najljepša kada se upoznaje kroz ljude, običaje i gostoljubivost. Tijekom manifestacija poput Šokačkog sijela grad oživi u bojama narodnih nošnji, uz tamburašku glazbu, ples i bogatu tradicijsku gastronomiju. Na Cesti zlatne niti posjetitelji mogu upoznati umijeće zlatoveza, šlinge i drugih starih obrta, kušati domaće specijalitete te nazdraviti čašicom slavonske voćne rakije. Jer ovdje se ne upoznaje samo krajolik – ovdje se upoznaje način života koji se još uvijek brižno čuva i prenosi novim generacijama. Najvažnija stvar koja se ne smije propustiti – kušanje tradicionalne rakije, naravno samo u malim količinama!

Vinkovci i Vinkovačke Jeseni

Stanovnici područja Vinkovaca već tisućama godina borave na području, uz malu rijeku Bosut. Grad, čija povijest datira još iz neolitika danas je središte kulture, arheologije, mitologije i običaja. Predromanička crkva datira iz 1100. godine u središtu grada. Jedna je od značajnih hrvatskih povijesnih ikona s grbovima Ladislava i Kolomana.

Jedan od najvećih folklornih festivala u Slavoniji “Vinkovačke Jeseni”, koji se organizira u rujnu, također je postao jedan od najistaknutijih festivala u Hrvatskoj. Festival predstavlja tradiciju i običaje Slavonije, dok folklorni bendovi sviraju tradicionalne pjesme, a proizvođači Kulena, domaće rakije i vina pokazuju svoje umijeće na natjecanjima. Razumno velik sajam nudi glazbu i hranu, osim ručno izrađene robe i lokalnih zanata.

Tvrđa u Osijeku

Utvrda koja dominira Osijekom predstavlja značajno naslijeđe regije. Jedinstvena kombinacija vojne utvrde i grada, u kojoj se vodio svakodnevni civilni život, osnovana je 1712. godine po uzoru na nizozemske vojne utvrde, u obliku velike nepravilne zvijezde. Po dovršetku radova 1722. godine, Tvrđa postaje jedan od najvećih i najmodernijih vojnih utvrda u srednjoj Europi.  Osim zidina, tvrđava je ostala u gotovo netaknutom stanju.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Tvrđa, Osijek. Foto Pixabay, croatiatipscom, 2016
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Tvrđa, Osijek. Foto Pixabay, croatiatipscom, 2016

Barokni je grad-tvrđava 18. stoljeća, nastao transformacijom zatečenog starijeg povijesnog grada koji je stajao na ključnom strateškom prijelazu preko rijeke Drave. Muzej čini jedan od najzanimljivijih, suvremenih arheoloških muzeja regije. Tvrđava, koja dokazuje karakteristike gradske palače uz rijeku Dravu, jedini je spomenik kulture u Slavoniji koji je predložen za uvrštenje na popis UNESCO-ov popis svjetske baštine.

2. Upoznati prirodnu baštinu

Iako se gledajući glavne turističke rute, koje u većini vode do mora čini da Slavonija privlači relativno malo, ipak za sve one koji je posjete, Slavonija će biti iznenađujuće i korisno iskustvo. Možda podcijenjena u turističkim promocijama, prirodna baština hrvatskog istoka putnicima namjernicima malo obećava, a u stvarnosti daje mnogo više. Činjenica koja najbolje opisuje slavonski duh su ravna polja žita, ječma, koja se protežu do hrastovih šuma. Njihove velike močvarne šume obiluju bioraznolikosti života širokih rijeka. Te rijeke nisu ograničene. Štoviše, u zelenim vodama još uvijek se može uživati u njihovom beskonačnom drveću prateći rute i tragove moćnih tokova. Ipak, ono što impresionira je da Slavonija, međutim, nije samo ravnica.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, obronci Požeške gore. Foto Jasna J.
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, obronci Požeške gore. Foto Jasna J.

I to je činjenica, iako se na prvi pogled čini ili djeluje ravna. Na zapadu postoje brdovita područja. Nekoliko je planinskih regija poput Papuka i Krndije na sjeveru, na jugu Psunja, Požeške Gore i Dilja, u centru Požeške Kotline, te planinsko područje Fruške gore na istoku.

Omanovac: panoramski vidikovac iznad slavonskih šuma

Omanovac je jedno od najljepših izletišta na Psunju, smješteno na 655 metara nadmorske visine, na šumovitoj gorskoj kosi iznad sela Šeovice, nedaleko od Pakraca. S terase planinarskog doma pruža se spektakularan panoramski pogled na Pakrac, Lipik i širu slavonsku ravnicu, a za vedrih dana pogled seže i mnogo dalje, prema udaljenim gorjima kontinentalne Hrvatske. Omanovac je omiljeno odredište planinara, izletnika i ljubitelja prirode, ali i paraglajdera koji upravo odavde mogu poletjeti iznad zelenih obronaka Psunja.

Okružen gustom šumom, Omanovac nudi brojne mogućnosti za aktivan odmor tijekom cijele godine. U okolici se nalaze uređene planinarske i biciklističke staze, među kojima je i kružna ruta duga približno sedam kilometara. U sklopu izletišta posjetiteljima su na raspolaganju planinarski dom, igrališta za nogomet, košarku i odbojku te sadržaji za djecu. Zimi se, kada vremenski uvjeti to dopuštaju, mogu koristiti skijalište i sanjkalište. Omanovac je ujedno dobro polazište za istraživanje šumovitih predjela Psunja i njegovih planinarskih putova, a posjet je lijepa prilika da se upozna nešto drukčije lice Slavonije – njezin brdovit, zelen i šumovit krajolik.

Park prirode Papuk: zeleno srce Slavonije

Jedno od najvrjednijih prirodnih područja kontinentalne Hrvatske, Park prirode Papuk, od 2015. godine nosi i međunarodno priznatu oznaku UNESCO-ova svjetskog geoparka. Još 2007. godine postao je prvi geopark u Hrvatskoj, čime je prepoznata iznimna geološka baština ovoga prostora. Prostire se na približno 336 četvornih kilometara, obuhvaćajući najveći dio planine Papuk i dio susjedne Krndije. Njegovim krajolikom dominiraju šumoviti planinski grebeni, duboke doline, bistri potoci i brojni izvori. Posebno se ističe bogatstvo šumskih zajednica, među kojima prevladavaju bukove i hrastove šume, a šumski pokrov zauzima približno 95 posto područja parka. Papuk je ujedno i najviša planina Slavonije, a njegov najviši vrh doseže 953 metra nadmorske visine.

Unutar parka nalazi se niz iznimno zanimljivih prirodnih lokaliteta koji Papuk čine privlačnim odredištem za planinare, izletnike i ljubitelje prirode. Jedan od najpoznatijih svakako je Jankovac, planinska dolina smještena u srcu Papuka, poznata po stoljetnoj bukovoj šumi, izvorima i bistrim potocima. Posebnu pozornost privlači slap Skakavac, visok oko 35 metara, koji se obrušava preko stijena u šumovitom okruženju. Jankovac je ujedno jedno od najljepših izletišnih i planinarskih odredišta Slavonije.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, planinarske staze na Papuku. Foto Zdravko Rajko
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, planinarske staze na Papuku. Foto Zdravko Rajko

Među geološkim posebnostima izdvaja se Rupnica, zaštićeni geološki spomenik prirode poznat po neobičnim stupastim oblicima vulkanskih stijena. Riječ je o prvom geološkom spomeniku prirode u Hrvatskoj, zaštićenom još 1948. godine. Ljubitelji šumskih predjela mogu istražiti i Sekulinačke planine, poseban rezervat šumske vegetacije u kojem se čuva vrijedna zajednica bukve i jele, kao i ostatci gotovo netaknute stare šume. Zanimljivi su i Hrastovi u Djedovici, zaštićeni primjerci stabala koji svjedoče o prirodnoj vrijednosti ovoga prostora.

Papuk, međutim, nije samo područje prirodnih ljepota. Njegovi šumski obronci skrivaju i bogatu kulturno-povijesnu baštinu. Među najpoznatijim spomenicima prošlosti ističe se srednjovjekovni Ružica grad iznad Orahovice, kojeg smo i spomenuli u ovome članku, dok brojne planinarske i poučne staze omogućuju upoznavanje različitih dijelova planine. Spoj geološke raznolikosti, šumskog bogatstva, vodopada, planinskih izvora i povijesnih lokaliteta čini Papuk jednim od najzanimljivijih odredišta za aktivan odmor u Slavoniji.

Strmac: zeleno izletište podno Psunja

Smješteno nedaleko od Nove Gradiške, u otvorenoj dolini okrenutoj prema jugu, izletište Strmac jedno je od prepoznatljivih prirodnih odmorišta novogradiškoga kraja. Dolinom protječe gorski potok Šumetlica, u koji se na području samog izletišta ulijeva potok Begovica. Sa sjeverne strane dolinu zaklanja šumoviti masiv Psunja, stvarajući prirodnu zaštitu od hladnijih vjetrova. Upravo se na Psunju nalazi i Brezovo polje, najviši vrh Slavonije, s nadmorskom visinom od 988 metara.

Strmac ima dugu tradiciju izletišnog turizma, a kao uređeno izletište razvija se od 1930. godine. Okružen je mješovitom šumom crnogorice i bjelogorice, a posebnost njegova prirodnog okoliša čini raznolikost drvenastih vrsta. Na relativno malom prostoru raste čak 23 vrste drveća, što prostoru daje poseban šumski ugođaj. Gusta krošnja tijekom ljetnih mjeseci pruža ugodan hlad, dok su temperature zraka ovdje često osjetno niže nego u okolnim nizinskim područjima. Zbog toga Strmac predstavlja privlačno mjesto za odmor i bijeg od ljetnih vrućina.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Strmac. Foto Zdravko Rajko, 2011
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Strmac. Foto Zdravko Rajko, 2011

Posebnost Strmca nije samo u njegovu izletišnom karakteru nego i u činjenici da je jedno od polazišta za uspon na najviši vrh Slavonije. Upravo odavde vode planinarske staze prema Brezovu polju (988 m), smještenom na šumovitom masivu Psunja. Jedna od poznatijih ruta vodi preko Božikovca, Gornjeg i Donjeg Previta te Dobre Vode. Uspon prolazi kroz guste šumske predjele, a za dolazak do vrha potrebno je računati na nekoliko sati hoda. Strmac je zato zanimljiva početna točka za planinare koji žele upoznati Psunj i osvojiti najvišu slavonsku kotu.

Psunj je prostrana i šumovita planina zapadne Slavonije, poznata po blagim grebenima, dubokim šumskim dolinama i brojnim izvorima i potocima. Njegov najviši vrh, Brezovo polje, tradicionalno se smatra najvišom točkom Slavonije. Planinarski izlet iz Strmca pruža priliku za upoznavanje ovog manje posjećenog planinskog područja, čiji se krajolik tijekom godine mijenja od svježih proljetnih zelenih tonova do raskošnih jesenskih boja. Osim Brezova polja, zanimljivi su i okolni šumski predjeli te planinarske staze koje povezuju različite dijelove Psunja. Za ljubitelje prirode Strmac tako nije samo mjesto za odmor nego i svojevrsna ulazna vrata u istraživanje jedne od najzelenijih slavonskih planina.

Spačvanska šuma: zeleno carstvo hrasta lužnjaka

Smještena na krajnjem jugoistoku Slavonije, u blizini Županje, Spačvanska šuma predstavlja jedno od najvrjednijih i najvećih šumskih područja Hrvatske. Prostire se na približno 40.000 hektara i čini najveći cjeloviti kompleks šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, ali i jedan od najvećih takvih šumskih kompleksa u Europi. Upravo je hrast lužnjak, snažno i dugovječno stablo, zaštitni znak ovoga kraja. Njegov životni ciklus najbolje opisuje stara šumarska izreka: „Hrast raste sto godina, živi sto godina i umire sto godina.” Ta dugovječnost posebno dolazi do izražaja u Spačvi, gdje prostrane šumske sastojine stvaraju dojmljiv prirodni ambijent i svjedoče o bogatoj šumarskoj tradiciji Slavonije.

Šumski kompleks ispresijecan je brojnim vodotocima, među kojima se ističu Bosut, Spačva, Brežnica, Lubnja i Studva. Voda i šuma ovdje čine neraskidivu cjelinu, oblikujući poplavna područja, vlažne livade i bogata staništa biljnog i životinjskog svijeta. Posebno su zanimljivi šumski predjeli oko Bošnjaka i Otoka, gdje se vodeni krajolik skladno nadovezuje na guste hrastove šume. Upravo spoj močvarnih staništa, riječnih rukavaca i stoljetnih stabala daje Spačvanskoj šumi njezin prepoznatljiv karakter.

Jedno od najzanimljivijih izletišta ovoga područja su Otočki virovi, smješteni u neposrednoj blizini grada Otoka. Rječica Virovi protječe kroz gustu šumu hrasta lužnjaka, stvarajući gotovo netaknut vodeni ambijent koji često podsjeća na tropske riječne predjele. Posjetiteljima su na raspolaganju šetnice, poučne staze, biciklističke rute te mogućnost vožnje kajakom i kanuom. U blizini se nalazi i posebni rezervat šumske vegetacije Lože, vrijedan zbog očuvanih sastojina stare slavonske hrastove šume. Zanimljiv izletnički cilj predstavlja i srednjovjekovni Virgrad, čiji ostatci podsjećaju na povijesnu prisutnost čovjeka u ovom šumskom području.

Za upoznavanje šumarske tradicije ovoga kraja vrijedi posjetiti i Muzej šumarstva u Bošnjacima, posvećen povijesti gospodarenja šumama i slavonskom hrastu lužnjaku. Spačvanska šuma tako nije samo golemo prirodno prostranstvo nego i važan dio identiteta istočne Slavonije, prostor u kojem se isprepliću prirodna baština, tradicija i mogućnosti aktivnog odmora.

Park prirode Kopački rit: čarobni svijet vode i močvarnih šuma

Smješten na istoku Hrvatske, u Baranji, nedaleko od Osijeka, Park prirode Kopački rit jedno je od najvrjednijih močvarnih područja Europe. Prostire se na području između Dunava i Drave, u blizini njihova ušća, gdje se oblikovao jedinstven riječni krajolik ispresijecan rukavcima, jezerima, kanalima, poplavnim livadama i prostranim šumama. Površina samog parka iznosi približno 23.000 hektara, a njegova je posebnost neprestano mijenjanje krajolika pod utjecajem vodostaja dviju velikih rijeka. Tijekom razdoblja visokih voda velika područja bivaju poplavljena, dok se za nižih vodostaja ponovno otkrivaju livade, šumska tla i pješčane obale. Upravo takva dinamika vode stvara iznimno bogata staništa i omogućuje opstanak brojnim biljnim i životinjskim vrstama.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Kopački rit zimi. Foto Pixabay, croatiatipscom
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Kopački rit zimi. Foto Pixabay, croatiatipscom

Kopački rit idealno je odredište za ljubitelje prirode, fotografije i promatranja životinja. Posjetiteljima su na raspolaganju organizirani izleti brodom, poučne pješačke staze i mogućnost promatranja ptica, a okolni krajolik pruža i lijepe mogućnosti za biciklističke izlete. Posebno zanimljiv kulturno-povijesni lokalitet unutar parka predstavlja kompleks dvorca Tikveš, okružen šumama i perivojima, koji dodatno upotpunjuje doživljaj ovoga jedinstvenog područja.

Kopački rit je svakako jedan od najvažnijih prirodnih lokaliteta istočne Hrvatske, pa sam malo više prostora posvetio njegovu močvarnom ekosustavu, životinjskom svijetu i mogućnostima obilaska. Posebno je poznat po iznimnom bogatstvu životinjskog svijeta. Na njegovu području zabilježeno je oko 300 vrsta ptica, od kojih se približno 140 redovito ili povremeno gnijezdi. Među najpoznatijim stanovnicima ovoga močvarnog carstva ističe se orao štekavac, jedna od najvećih europskih ptica grabljivica, dok su posebnu vrijednost područja i kolonije velikih vranaca, sivih čaplji i drugih močvarica. U skrovitim dijelovima parka obitava i rijetka crna roda. Osim ptica, Kopački rit dom je brojnim sisavcima, među kojima se posebno ističu jeleni, srne i divlje svinje. Vodena staništa nastanjuju brojne vrste riba, vodozemaca i gmazova, uključujući i močvarnu kornjaču. Raznolikost životinjskog svijeta usko je povezana s promjenjivim vodostajem i očuvanošću prirodnih staništa.

Obilazak i dolazak do Kopačkog rita:

Iz Osijeka, najvećega grada Slavonije, do Kopačkog rita jednostavno se stiže automobilom, preko Bilja i Kopačeva, gdje se nalazi jedan od glavnih ulaza u park. Za upoznavanje njegova najzanimljivijeg dijela posebno se preporučuju izletnički brodovi i čamci koji plove mrežom prirodnih kanala, jezera i rukavaca. Takav obilazak omogućuje neposredan susret s močvarnim krajolikom i njegovim stanovnicima, a uz malo sreće moguće je uočiti i orla štekavca ili kolonije ptica koje nastanjuju krošnje poplavnih šuma. Park je moguće istraživati i pješice, obilaskom poučnih staza, dok ljubitelji fotografije i promatranja ptica mogu odabrati organizirane programe uz stručno vodstvo. Posjet se može upotpuniti obilaskom kompleksa dvorca Tikveš, čime se prirodnom doživljaju pridružuje i upoznavanje povijesti Baranje.

3. Istražiti Baranju i Srijem

Na krajnjem istoku Hrvatske, između velikih rijeka i plodnih ravnica, nalaze se Baranja i Srijem – dvije povijesno-geografske regije koje čuvaju poseban spoj prirodne baštine, kulturnih utjecaja i bogate tradicije. Iako ih povezuju Dunav i stoljetne veze s prostorom srednje Europe, svaka od njih ima svoj prepoznatljiv karakter.

Baranja nas privlači slikovitim selima, starim vlastelinskim imanjima, vinskim podrumima i surducima koji se usijecaju u padine Banskog brda. Ovdje se susreću ravničarski krajolici, tradicijska arhitektura i gastronomija koja je postala važan dio lokalnog identiteta. Od Darde i Kneževa, preko Zmajevca, pa sve do Batine i Topolja, nižu se mjesta koja otkrivaju različita lica ove zanimljive regije.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Srijem, opgled na Ilok. Foto Zdravko Rajko
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Srijem, opgled na Ilok. Foto Zdravko Rajko

S druge strane, hrvatski Srijem obilježavaju povijesni gradovi, dunavski vidikovci, vinogradi i naselja u kojima se još uvijek osjeća duh nekadašnjih vremena. Ilok, Vukovar i Šarengrad čuvaju priče o bogatoj prošlosti, susretima kultura i životu uz Dunav. Upravo zato, putovanje kroz Baranju i Srijem nije samo upoznavanje novih odredišta, već i otkrivanje načina života koji se stoljećima oblikovao uz velike rijeke.

Dvorac Esterhazy u Dardi, Baranja

Dvorac Esterházy jedan je od neprepoznatljivijih povijesnih zdanja u Dardi, naselju smještenom svega četrnaestak kilometara sjeverno od Osijeka. Njegova gradnja odvijala se u nekoliko faza tijekom 18. i 19. stoljeća, a današnji reprezentativni izgled dobio je u vrijeme kada je imanje bilo u vlasništvu ugledne plemićke obitelji Esterházy. Dvorac je služio kao upravno i gospodarsko središte prostranog vlastelinstva, a njegovu arhitekturu obilježava barokna prostorna koncepcija s klasicističkim elementima. Posebno se ističe ostakljena drvena veranda u središtu glavnog pročelja, dok se u dvorišnom dijelu nastavljaju prizemne gospodarske zgrade.

Jednokatna građevina površine oko 1.700 četvornih metara dio je kompleksa koji obuhvaća i prostrani perivoj engleskog tipa, oblikovan tijekom 19. stoljeća. U njega se ulazi kroz monumentalni vrtni portal sa secesijskim obilježjima, a iza dvorca pruža se pogled prema jezeru Đola. Zanimljivo je da je perivoj nastao na području kojim je nekoć prolazio poznati Sulejmanov most, važan osmanski prijelaz preko Drave. Dvorac je danas zaštićeno kulturno dobro, no nakon ratnih razaranja i dugogodišnjeg propadanja čeka cjelovitu obnovu. Iako nije otvoren kao klasična turistička atrakcija, vrijedi ga razgledati izvana i upoznati se s jednim od važnijih tragova baranjske vlastelinske prošlosti. Unatoč svojoj povijesnoj i arhitektonskoj vrijednosti te statusu zaštićenoga kulturnog dobra, dvorac danas (u trenutku obnove ovoga teksta) nije u reprezentativnom stanju.

Kneževo: nekadašnje središte Beljskog vlastelinstva

Kneževo je malo baranjsko naselje bogate povijesti, čiji je razvoj usko povezan s Beljskim vlastelinstvom i habsburškom vladarskom obitelji. Nakon što je posjed Belje dodijeljen nadvojvodi Karlu Ludvigu, upravno središte vlastelinstva premješteno je iz Bilja u Kneževo 1827. godine. Upravo je u tom razdoblju mjesto dobilo svoj prepoznatljiv izgled i postalo važno gospodarsko središte Baranje.

Među najzanimljivijim građevinama ističe se dvorac Kneževo, izgrađen 1828. godine kao sjedište uprave vlastelinstva. Građen je u klasicističkom stilu, s kasnijim historicističkim obilježjima, a uz njega se nalazi i prostrani perivoj iz 19. stoljeća, zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture. Vrijedi posjetiti i crkvu sv. Hildegarde iz Bingena, podignutu 1855. godine. Riječ je o jedinoj crkvi u Hrvatskoj posvećenoj ovoj njemačkoj benediktinki, poznatoj kao mističarka, skladateljica i učenjakinja srednjega vijeka. Marija Terezija (1717.-1780.) Kraljica i austrijska nadvojvotkinja, jedina žena koja je punih 40 godina vladala Habsburškom Monarhijom bila je važna za ovo mjesto, iako ga nije izravno osnovala.

Zmajevac: vinsko srce Baranje i čarobni svijet surduka

Zmajevac je jedno od prepoznatljivih baranjskih sela, posebno zanimljivo svima koji žele upoznati vinsku tradiciju i uživati u autentičnom seoskom ambijentu. Smješten na južnim padinama Banskog brda, poznat je po vinogradima, tradicionalnim vinskim podrumima i karakterističnim ulicama koje se usijecaju u brežuljke. Upravo su ti usjeci, poznati kao surduci, jedan od zaštitnih znakova mjesta. Uz njihove padine nižu se gatori – vinski podrumi ukopani u les, odnosno prapor, u kojima se vino tradicionalno čuvalo na prirodno stabilnoj temperaturi.

Šetnja surducima pruža poseban doživljaj Baranje. Nizovi malih podruma, vinogradarske kuće i obližnji vinogradi stvaraju krajolik u kojem se tradicija i svakodnevni život isprepliću s vinskim turizmom. Posjetitelji mogu obići lokalne vinarije, kušati poznata baranjska vina i upoznati gastronomiju ovoga kraja. Zmajevac je posebno živ tijekom Vinskog maratona, manifestacije koja posjetiteljima otvara vrata brojnih podruma.

Uz Zmajevac se veže i legenda o Crvenoj Marti, tajanstvenoj djevojci prema kojoj se, prema jednoj od predaja, povezuje i stari mađarski naziv mjesta – Vörösmart. Priča o njezinoj sudbini dio je lokalne usmene tradicije, pa je najbolje upoznati je upravo ondje gdje je i nastala – među baranjskim vinogradima i surducima.

Batina: dunavski vidikovac i mjesto povijesne bitke

Lučko selo Batina (mađarski: Kiskőszeg) slikovito je podunavsko naselje smješteno na desnoj obali Dunava, u sjeveroistočnom dijelu Baranje, na obroncima Banskog brda. Njezin položaj pruža lijepe panoramske poglede na Dunav i susjednu Bačku u Srbiji, s kojom je povezana cestovnim mostom iz 1974. godine. Stanovnici se tradicionalno bave poljoprivredom, osobito vinogradarstvom, a izgradnjom putničkog pristaništa 2015. godine otvorile su se i nove mogućnosti za razvoj riječnog turizma. U spomen na jednu od najžešćih bitaka na Dunavu tijekom Drugoga svjetskog rata, na uzvisini Gradac podignut je monumentalni spomenik Pobjeda, rad kipara Antuna Augustinčića, u narodu poznat i kao Julka. U njegovoj blizini nalazi se i Memorijalni kompleks Batinska bitka.

U središtu mjesta nalazi se i župna crkva sv. Valentina mučenika, pa Batina ima posebno značenje i na Valentinovo, kada se slavi blagdan njezina nebeskog zaštitnika. Osim povijesnih znamenitosti, vrijedi je posjetiti i zbog pogleda na Dunav i prostranstva Bačke.

Topolje i crkva sv. Petra i Pavla

U malom baranjskom selu Topolju, između naselja Topolje i Gajića, nalazi se jedna od najvrjednijih sakralnih građevina ovoga dijela Hrvatske – crkva svetih Petra i Pavla apostola. Smještena na osami, u otvorenom ravničarskom krajoliku i nedaleko od Dunava, crkva se doima poput izdvojenog povijesnog spomenika usred prostranih polja i zelenih površina. Njezinu posebnu atmosferu dodatno naglašavaju stara dunavska korita i rukavci, uz koje se izmjenjuju livade, močvarna područja i plodne oranice.

Baroknu crkvu dao je 1722. godine sagraditi princ Eugen Savojski, kao zavjetni spomenik i znak zahvalnosti za pobjedu nad Osmanlijama tijekom njegova vojnog pohoda. Posvetio ju je 1744. godine pečuški biskup, grof Sigismund Berényi. Danas se smatra najstarijom sačuvanom crkvom u Baranji te je zaštićeno kulturno dobro prve kategorije. Posebno je zanimljiva po tome što nema zvonik. Prema predaji, tijekom gradnje nekoliko se puta pokušalo podići zvonik, no svaki bi se put srušio, pa se od daljnje gradnje naposljetku odustalo. Crkva je teško stradala tijekom Drugoga svjetskog rata, a nakon dugog razdoblja zapuštenosti obnovljena je početkom 2000-ih. Njezina izdvojena lokacija i neobičan izgled danas je čine jednim od prepoznatljivih simbola baranjske kulturno-povijesne baštine.

Topolje je zanimljivo i zbog prirodnog okruženja koje ga povezuje s jednim od najvrjednijih močvarnih područja Hrvatske. Nedaleko od sela prostire se Park prirode Kopački rit, jedinstveno poplavno područje nastalo djelovanjem Dunava i Drave. Mozaik močvara, jezera, rukavaca, poplavnih šuma i prostranih livada pruža stanište brojnim životinjskim vrstama, a područje je osobito poznato po bogatom ptičjem svijetu. Kopački rit moguće je upoznati šetnjom uređenim stazama, promatranjem ptica ili vožnjom brodom kroz njegove vodene kanale. Posjet Topolju tako se lako može povezati s istraživanjem dunavskog krajolika, u kojem voda, šuma i ravnica stvaraju sasvim drukčiji doživljaj Baranje.

Vukovar: grad koji čuva tisućljetne priče i mjesto sjećanja

Vukovar je povijesni barokni grad smješten na ušću rijeke Vuke u Dunav, u hrvatskom dijelu Srijema. Kao najveća hrvatska riječna luka na Dunavu, važan je prometni i gospodarski centar, ali i administrativno, obrazovno i kulturno središte Vukovarsko-srijemske županije. Njegov položaj na jednom od najvažnijih europskih plovnih putova, Dunavskom koridoru VII, dodatno je pridonio razvoju grada i njegovoj povezanosti s drugim podunavskim zemljama.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Ružica grad.
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Ružica grad.

Među prepoznatljivim simbolima ističe se Vukovarski vodotoranj, visok 50,33 metra koja je tijekom Domovinskog rata pretrpjela više od 600 izravnih pogodaka, ali je unatoč teškim oštećenjima ostala stajati. Danas je obnovljen kao memorijalno spomen-obilježje i vidikovac s kojeg se pruža impresivan pogled na grad, Dunav i okolne srijemske krajolike. Vodotoranj je postao simbol stradanja, otpora i obnove Vukovara.

Drugi važan simbol grada je Vučedolska golubica, jedno od najpoznatijih arheoloških otkrića na području Hrvatske. Riječ je o keramičkoj posudi u obliku ptice, pronađenoj 1938. godine na arheološkom lokalitetu Vučedol, nedaleko od Vukovara. Datira se u razdoblje vučedolske kulture, otprilike između 3000. i 2500. godine prije Krista. Visoka je oko 19,5 centimetara, izrađena od tamne pečene gline i oslonjena na tri noge. Iako je poznata pod nazivom golubica, među stručnjacima postoje različita mišljenja o tome prikazuje li doista golubicu ili neku drugu pticu, primjerice jarebicu. Izvorni se predmet čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu, dok je Vučedolsku golubicu danas moguće upoznati i u njezinu zavičajnom okruženju, u Muzeju vučedolske kulture.

Ilok – grad Iločkih podruma

Ljubitelji povijesti uživat će u ovom slikovitom lokalitetu koji svjedoči o svojoj burnoj prošlosti s nekadašnjim moćnim ostacima drevne tvrđave. Prošetajte ovim gradom koji stoji istočno iznad rijeke Dunav i pronaći ćete sačuvane rijetke spomenike iz srednjovjekovnih pred osmanskih vremena. Mjesto se opiralo osmanskim planovima za osvajanje sve do 16. stoljeća. Pored relativno dobro očuvane tvrđave, u Iloku se nalazi i franjevački samostan i palača rimske obitelji Odeschalchi (bivših knezova Iloka), koja ima moderan muzej.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Ilok. Foto Zdravko Rajko
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Ilok. Foto Zdravko Rajko, 2014

Ilok je poznat po vinogradarskoj tradiciji. Ovdje, u blizini ovog najistočnijeg hrvatskog grada Iloka, poznati su romantični vinogradi, koji se praktički protežu uz sam Dunav. Grad je razvio poznate Iločke podrume u kojima je vino Iločkog traminca. U blizini se nalaze i ladanjsko mjesto Principovac, okruženo prostranim poljima. Zastanimo u jednom od podruma i probajmo vrhunsko vino.

Dvorac Tikveš: tragovi plemićke prošlosti u srcu Baranje

U srcu Kopačkog rita (kojega smo posebno izdvojili pod prirodnim znamenitostima) okružen šumama i zelenilom baranjskog krajolika, smjestio se dvorac Tikveš, jedan od najpoznatijih povijesnih kompleksa ovoga dijela Hrvatske. Njegova povijest povezana je s plemićkom obitelji Habsburg, koja je ovo područje koristila kao lovište i mjesto odmora. Povijest tikveškog posjeda seže nekoliko stoljeća unatrag. Prema povijesnim zapisima, car Leopold I. 1697. godine darovao je imanje na području današnje općine Bilje princu Eugenu Savojskom. Kompleks je postupno nastajao tijekom 19. stoljeća, a posebno se ističe svojim skladnim arhitektonskim izgledom i položajem usred prostranog šumskog prostora.

Danas kompleks čine Stari i Novi dvorac s aneksom, ladanjska vila, kapelica te nekoliko pratećih zgrada, raspoređenih među starim stablima i perivojima. Nekada zatvoren za javnost i namijenjen isključivo vladarima i njihovim uglednim gostima, Tikveš je tijekom 20. stoljeća ugostio i brojne državne dužnosnike. Kompleks je obnovljen i danas prenamijenjen u Prezentacijsko-edukacijski centar, posvećen prirodnim vrijednostima Kopačkog rita i važnosti njihova očuvanja. Predstavlja zanimljiv spoj kulturne i prirodne baštine.

Dodatak preko granice: Mohač: mjesto jedne od važnih bitaka europske povijesti

Grad Mohač (mađ. Mohács), smješten u mađarskom dijelu Baranje, najpoznatiji je po velikoj bitci koja se odigrala 29. kolovoza 1526. godine. U sukobu su se susrele vojska Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, pod vodstvom kralja Ludovika II. Jagelovića, i osmanska vojska predvođena sultanom Sulejmanom I. Veličanstvenim. Bitka je završila teškim porazom kraljevske vojske, a poginuli su i sam kralj Ludovik II. te brojni ugarski i hrvatski velikaši. Poraz kod Mohača imao je dalekosežne posljedice za povijest srednje Europe i označio početak razdoblja velikih političkih promjena i podjele Ugarskog Kraljevstva.

Nedaleko od grada nalazi se Nacionalno memorijalno područje Mohačke bitke (Mohácsi Nemzeti Emlékhely), uređeno na mjestu bitke. Otvoreno je 1976. godine, na 450. obljetnicu povijesnog događaja, a u njegovu se središtu nalaze masovne grobnice s posmrtnim ostacima poginulih vojnika, obilježene drvenim skulpturama i spomen-znamenjima. Posjetiteljski centar, oblikovan poput mađarske Svete krune, kroz povijesne predmete, izložbe i digitalne prikaze približava tijek bitke i njezine posljedice. Memorijalno područje okruženo je zelenilom, a njegovih približno 7,5 hektara uređeno je kao prostor sjećanja i pijeteta.

4. Okusiti gastronomske specijalitete istočne Hrvatske

Putovanje istočnom Hrvatskom teško je zamisliti bez upoznavanja njezine bogate gastronomske tradicije. Slavonija, Baranja i Srijem odavno su poznati po gostoljubivosti, obilnim jelima, domaćim proizvodima i vinima koja su se razvijala uz plodne ravnice, vinograde i velike rijeke. Ovdje se hrana ne doživljava samo kao dio svakodnevice, već i kao važan dio lokalnog identiteta, obiteljskih običaja i načina života.

Među najpoznatijim specijalitetima svakako se ističu slavonski kulen i kulenova seka, čija se tradicija pripreme prenosi generacijama. Na jelovnicima se često nalaze i fiš-paprikaš, čobanac te različita jela od riječne ribe, osobito u krajevima uz Dunav, Dravu i Savu. Baranjska kuhinja posebno je poznata po snažnim okusima, mljevenoj crvenoj paprici i jelima koja odražavaju spoj različitih kulinarskih utjecaja. Uz njih se dobro uklapaju domaći sirevi, suhomesnati proizvodi i sezonske namirnice s lokalnih gospodarstava.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, fiš-paprikaš. Foto 2026
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, fiš-paprikaš. Foto 2026

Posebnu priču čine vina. Kutjevački kraj jedan je od najpoznatijih hrvatskih vinskih prostora, a graševina je postala svojevrsni zaštitni znak slavonskog vinogradarstva. No, vinska ponuda mnogo je raznovrsnija: od mirisnog traminca i silvanca zelenog do frankovke i drugih kvalitetnih bijelih i crnih sorti. Baranjski vinogradi, vinski podrumi i karakteristični surduci, kao i iločki podrumi na obroncima iznad Dunava, dodatno obogaćuju vinsku kartu ovoga dijela Hrvatske.

Upravo kroz lokalne okuse možda se najbolje upoznaje karakter istočne Hrvatske. Bilo da je riječ o tradicionalnom ručku u seoskom domaćinstvu, čaši vina u starom vinskom podrumu ili ribljem specijalitetu uz obalu Dunava, svaki od tih susreta donosi djelić priče o ljudima, krajoliku i običajima koji ovaj prostor čine posebnim. U nastavku su samo neka od jela.

Slavonski kulen

Jedan od najpoznatijih simbola slavonske gastronomije, kulen se priprema od odabranog svinjskog mesa, začinjenog mljevenom crvenom paprikom i drugim začinima. Nakon punjenja u prirodno crijevo slijedi dugotrajno sušenje i zrenje, tijekom kojih dobiva svoj prepoznatljiv okus i aromu.

Čobanac

Gusto i bogato mesno jelo koje se tradicionalno priprema u kotliću, najčešće od nekoliko vrsta mesa, uz luk, crvenu papriku i začine. Polagano kuhanje daje mu puninu okusa, a čobanac je posebno omiljen na obiteljskim okupljanjima i druženjima na otvorenom.

Poderane gaće, langoš ili lepinjice

Poznate pod različitim nazivima, poput poderanih gaća, langoša i lepinjica, ove tradicionalne pržene delicije pripremaju se od dizanog tijesta koje se oblikuje u plosnate, često nepravilne komade i prži u vrućem ulju ili masti. Ovisno o lokalnim običajima, poslužuju se u slatkoj ili slanoj varijanti, a najčešće se povezuju s jednostavnom domaćom kuhinjom i okusima djetinjstva.

Fiš-paprikaš

Jedan od najprepoznatljivijih specijaliteta Baranje i podunavskog kraja, fiš-paprikaš priprema se od riječne ribe, najčešće šarana i soma, uz luk i obilje mljevene crvene paprike. Tradicionalno se kuha u kotliću, a najčešće poslužuje uz domaće široke rezance.

Riblji perkelt

Riblji perkelt tradicionalno je jelo podunavskog prostora, osobito povezano s baranjskom i mađarskom kuhinjom. Priprema se od komada riječne ribe u gustom umaku od luka i crvene paprike, a često se poslužuje uz domaće tijesto ili rezance.

Baranjska kobasica

Među poznatim baranjskim suhomesnatim proizvodima posebno mjesto zauzima domaća kobasica, pripremljena od kvalitetnog svinjskog mesa i začinjena crvenom paprikom. Nakon punjenja i dimljenja slijedi sušenje, čime se razvijaju njezin karakterističan miris i okus.

5. Prošetati obalama tri velike rijeke

Život u Slavoniji oduvijek je bio usko povezan s trima velikim rijekama: Dunavom, Savom i Dravom. One su oblikovale njezin krajolik, omogućile razvoj poljoprivrede i naselja te stvorile bogata prirodna staništa. Slavonske ravnice, plodna polja, poplavne livade i guste hrastove šume velikim su dijelom rezultat njihova djelovanja. Sjevernim dijelom regije protječe Drava, na jugu Sava čini prirodnu granicu s Bosnom i Hercegovinom, dok Dunav obilježava njezin istočni rub. Uz njih se vežu i povijesne regije Podravina, Posavina i Podunavlje, a na krajnjem istoku i Srijem.

Rijeke su oduvijek bile važan dio svakodnevice Slavonaca, ali i omiljeno mjesto za odmor i rekreaciju. Ribolov, vožnja čamcem, šetnje uz obalu i boravak u malim drvenim vikendicama među najčešćim su načinima uživanja u riječnom krajoliku. Brojni rukavci, sprudovi, riječni otoci i poplavne šume pružaju osjećaj mira i udaljenosti od svakodnevne vreve. Zelenilo se nastavlja i u slavonskim gradovima, čija središta često krase uređeni parkovi, od velikih gradova poput Osijeka i Slavonskog Broda do manjih poput Našica.

Dunav

Dunav je druga najdulja rijeka u Europi, nakon Volge, a njegova ukupna duljina iznosi približno 2857 kilometara. Izvire u njemačkoj regiji Schwarzwald, protječe kroz srednju i jugoistočnu Europu te nakon prolaska kroz brojne države završava svoj put u Crnom moru. Kroz Hrvatsku prolazi u duljini od približno 188 kilometara, a dijelom čini i prirodnu granicu sa Srbijom.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Čikl na Dunavu kod Iloka. Foto Zdravko Rajko, 2016
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Čikl na Dunavu kod Iloka. Foto Zdravko Rajko, 2016

Dunav je važna europska plovna i prometna arterija, ali i iznimno vrijedno prirodno područje. Njegove obale, rukavci i riječni otoci pružaju stanište brojnim vrstama riba i ptica. Posebno se ističe područje oko Kopačkog rita, gdje se Dunav susreće s Dravom i stvara jedinstven močvarni krajolik. U Hrvatskoj se uz Dunav nalaze i važna naselja poput Vukovara, Iloka i Batine.

Šarengrad: „Gdje Dunav ljubi nebo“

Šarengrad je malo naselje u Srijemu, smješteno na desnoj obali Dunava, između Vukovara i Iloka, na obroncima Fruške gore. Poznat je po slikovitom nazivu „Gdje Dunav ljubi nebo“, koji se povezuje s istoimenom pjesmom Josipe Lisac. Nije teško razumjeti zašto je upravo ovaj kraj nadahnuo takvu sliku: Dunav ovdje prolazi podno zelenih brežuljaka, vinograda i strmih riječnih obala, stvarajući jedan od najljepših prizora hrvatskog Podunavlja.

Osim prirodnog krajolika, Šarengrad se može pohvaliti i bogatom srednjovjekovnom prošlošću. Iznad naselja nalaze se ostaci utvrde nekadašnjega srednjovjekovnog grada Athye, dok se u mjestu ističu crkva sv. Petra i Pavla te nekadašnji franjevački samostan. Prema povijesnim zapisima, na ovom je području još u 11. stoljeću postojao templarski ili benediktinski samostan, no pouzdani podaci o današnjem sakralnom kompleksu vezani su uz 15. stoljeće, kada je ban Ivan Morovićki podigao crkvu i samostan za franjevce. Crkva je tijekom kasnijih stoljeća dobila barokno zdanje, a samostan je više puta obnavljan. Šetnja Šarengradom tako otkriva spoj srednjovjekovne baštine, sakralne arhitekture i mirnog dunavskog krajolika.

Aljmaš: na ušću Drave u Dunav

Nedaleko od Osijeka, na desnoj obali Dunava, nalazi se Aljmaš, malo mjesto poznato po marijanskom svetištu Gospe od Utočišta. Smješteno na uzvisini iznad rijeke, svetište je jedno od najvažnijih hodočasničkih odredišta istočne Hrvatske, a njegovu prepoznatljivu crkvu često nazivaju i dunavskim labudom zbog neobičnog arhitektonskog oblika. Uređeni prostor oko crkve, s postajama križnog puta i vidikovcima, pruža lijepe poglede na Dunav i okolni krajolik.

Aljmaš je zanimljiv i zbog blizine ušća Drave u Dunav, jednog od najljepših prirodnih prizora ovog dijela Hrvatske. Na tom se području susreću dvije velike rijeke, okružene poplavnim šumama, rukavcima i močvarnim staništima bogatima biljnim i životinjskim svijetom. Upravo je taj spoj vode, zelenila i riječnih obala razlog zbog kojeg se Aljmaš može doživjeti i kao mirno izletište za ljubitelje prirode, a ne samo kao hodočasničko mjesto.

Erdut: vinogradi i vidikovci iznad Dunava

Erdut je slikovito naselje na krajnjem istoku Slavonije, smješteno na uzvisini iznad Dunava, čiji veliki zavoj gotovo sa svih strana okružuje ovo područje. Prepoznatljiv je po vinogradima koji se spuštaju prema rijeci, ali i po strmim padinama koje na pojedinim mjestima dosežu visinu od nekoliko desetaka metara. Jedan od najpoznatijih simbola mjesta srednjovjekovna je Erdutska kula, ostatak nekadašnje utvrde s koje se pruža lijep pogled na Dunav i prostranstva Bačke.

Erdutski kraj posebno je poznat po vinogradarskoj tradiciji. U sklopu vinarije Erdutski vinogradi nalazi se velika hrastova bačva kapaciteta 75.000 litara, jedna od najvećih takvih bačvi u uporabi. Ljubitelji prirode mogu istražiti i poučnu stazu kroz značajni krajobraz Erdut, koja vodi uz vinograde, šumske predjele i vidikovce iznad rijeke.

Sava

Sava je najdulja rijeka koja protječe Hrvatskom. Duga je približno 945 kilometara, a nastaje spajanjem Save Dolinke i Save Bohinjke u Sloveniji. Kroz Hrvatsku protječe oko 510 kilometara, a na svojem putu prema Beogradu velikim dijelom čini prirodnu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U Dunav se ulijeva u Beogradu, a njegov je drugi najveći pritok prema duljini i jedan od najvažnijih prema količini vode.

Slavonski dio njezina toka obilježavaju široka poplavna ravnica, rukavci, vlažne livade i prostrane hrastove šume. Sava je posebno važna za očuvanje prirodnih staništa, a uz njezine obale nalaze se i neka od najvrjednijih močvarnih područja Hrvatske, poput Lonjskog polja.

Davor na Savi: ribarska tradicija uz veliku rijeku

Smješten na lijevoj obali Save, u zapadnom dijelu Brodsko-posavske županije, Davor je slikovito posavsko naselje čiji je život oduvijek bio usko povezan s rijekom. Upravo se nasuprot mjestu, na desnoj obali Save, nalazi ušće rijeke Vrbasa, čije se vode ulijevaju u Savu. Susret dviju rijeka obilježio je prirodni izgled ovoga kraja, ali i njegovu ribarsku tradiciju. Prostrane riječne ravnice, nasipi, rukavci i poplavne livade stvaraju karakterističan krajolik slavonske Posavine.

Davor je posebno poznat po Ribarskim večerima, manifestaciji koja okuplja mještane i posjetitelje u znaku ribarske tradicije, gastronomije, glazbe i druženja. Uz živu atmosferu i domaće riblje specijalitete, ova manifestacija čuva sjećanje na način života koji je stoljećima bio vezan uz Savu. Posjet Davoru tako pruža priliku za upoznavanje jednog od onih posavskih mjesta u kojima rijeka nije samo dio krajolika nego i važan dio lokalnog identiteta.

Najveća prirodna posebnost Davora svakako je riječni krajolik nastao susretom Save i Vrbasa. Područje uz Savu obilježavaju pješčani sprudovi, riječni rukavci, poplavne livade i bogata vegetacija karakteristična za nizinske vodene ekosustave. Uz savski nasip nalazi se Šetnica hrvatskih branitelja, koja pruža mogućnost ugodne šetnje i promatranja rijeke, dok je za toplijih mjeseci zanimljivo posjetiti i lokalno kupalište Plažu Skela.

Za ljubitelje prirode zanimljiva je i Bara Dvorina, posebni ornitološki rezervat nedaleko od Davora, poznat po močvarnim staništima i bogatom ptičjem svijetu. Plitke vode, tršćaci i poplavne površine čine ovo područje važnim utočištem za brojne vrste ptica. Davor i njegova okolica tako otkrivaju mirniju stranu Posavine, u kojoj se prirodni ritam života još uvijek snažno oslanja na vodu i njezine mijene.

Gajna: poplavni pašnjak uz Savu

Između sela Oprisavci i Poljanci, nedaleko od Slavonskog Broda, smjestila se Gajna – zaštićeni značajni krajobraz i jedan od najljepših primjera tradicionalnog prisavskog pašnjaka. Ovo prostrano područje između Save i obrambenog nasipa oblikovano je dugogodišnjim suživotom čovjeka i prirode. Za vrijeme proljetnih i jesenskih poplava pojedini dijelovi pašnjaka pretvaraju se u plitke bare, stvarajući vrijedna staništa za brojne biljne i životinjske vrste.

Posebnost Gajne njezina su stada autohtonih pasmina koje i danas slobodno pasu na otvorenim livadama. Ondje se mogu vidjeti slavonsko-srijemsko podolsko govedo, posavski konji i crne slavonske svinje, uz vjerne pratitelje – hrvatske ovčare. S drvene promatračnice, oblikovane poput nekadašnjeg čardaka, pruža se lijep pogled na pašnjak i njegovu okolinu. Gajna je zanimljivo odredište za ljubitelje prirode, fotografije i biciklizma, a kroz ovo područje prolazi i biciklistička ruta koja povezuje Slavonski Brod s Oprisavcima.

Slavonski Brod: grad na rijeci Savi

Nasukavši se na rijeci Savi, grad karakteriziraju spomenici kulture iz 18. stoljeća te crve s ukrašenim oltarima i franjevački samostan. Slavonski Brod poput ostalih u Slavoniji također posjeduje obrambene zidine koje su ostale dobro očuvane. Kao i većinu slavonskih tvrđava iz 18. stoljeća, gradsku je utvrdu projektirao poznati general, princ Eugen Savojski. Danas ima obrambenu vitalnu turističku ulogu koja služi kao muzej u kojem se čuvaju stari zanati. Djelomično se koristi za potrebe Gradske vijećnice Slavonski Brod.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Sava kod Slavonskoga Broda. Foto Zdravko Rajko, 2016
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Sava kod Slavonskoga Broda. Foto Zdravko Rajko, 2016

Grad obiluje spomenicima koji svjedoče o vremenu kada su u Slavoniji građene najatraktivnije građevine, poput baroknog samostana i crkve Svetog Trojstva. Štoviše, Slavonski Brod također nudi brojne mogućnosti za uživanje u prirodi uz rijeku Savu.

Poloji: šetnica i kupalište na Savi

Na obali Save, nedaleko od središta Županje, smjestili su se Poloji, jedno od najpoznatijih riječnih kupališta u ovom dijelu Slavonije. Duga pješčana obala, hladovina obližnjeg drveća i miran riječni krajolik stvaraju ugodno mjesto za bijeg od ljetnih vrućina. Tijekom toplijih mjeseci Poloji postaju omiljeno okupljalište lokalnog stanovništva i izletnika koji traže opuštanje uz rijeku.

Osim kupanja i sunčanja, posjetiteljima su na raspolaganju sportski tereni, dječje igralište i drugi sadržaji za rekreaciju. Poseban ugođaj pruža pogled na široki tok Save i zelenu obalu, zbog čega su Poloji zanimljivo odredište za sve koji žele doživjeti opuštenu ljetnu atmosferu slavonskog riječnog krajolika.

Dodatak izvan glavne rute: šetnja ili vožnja biciklom kroz Lonjsko polje, vodeno carstvo poplavnih šuma i livada

Slavonija možda završava ondje gdje prestaju njezine poznate granice, ali njezina priča koja se može ispričati kroz ravnice, vinograde i zlatna polja ne. Na rubovima nalaze se krajolici koji prirodno nastavljaju slavonsku priču, ali istodobno otkrivaju drukčije lice kontinentalne Hrvatske. Od močvarnih prostranstava i poplavnih šuma uz Savu do pitomih brežuljaka, rijeka i sela bogate tradicije, ovi predjeli zaslužuju mjesto na putovanju. Jedno od njih je i Lonjsko polje, kojega nismo zato bez razloga uvrstili u ovaj vodič.

Veličanstveni sklad vode, šume i prostranih pašnjaka obilježava Park prirode Lonjsko polje, jedno od najvećih i najbolje očuvanih poplavnih područja u Europi. Prostire se na 50.650 hektara uz srednji tok rijeke Save, između Siska i Stare Gradiške, u nizinskom području Posavine koje se rubnim dijelovima dotiče Moslavine. Park obuhvaća tri velika močvarna područja – Lonjsko, Mokro i Poganovo polje – a njegov krajolik oblikuju redovite poplave Save i njezinih pritoka. Lonjsko polje proglašeno je parkom prirode 1990. godine, a 3. veljače 1993. uvršteno je Ramsarskom konvencijom močvara od međunarodne važnosti.

Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Lonjsko Polje, Moslavina. Foto Zdravko Rajko
Slavonija i Baranja kroz 5 koraka, Lonjsko Polje, Moslavina. Foto Zdravko Rajko, 2012

Smjenjivanje poplavnih šuma hrasta lužnjaka i poljskog jasena, vlažnih livada, pašnjaka, rukavaca i bara stvara iznimno bogat mozaik staništa. Na području parka zabilježeno je oko 250 vrsta ptica, od kojih se približno 140 ondje gnijezdi. Prepoznatljivi stanovnici su bijela roda, crna roda, žličarka i orao štekavac. Posebno je poznato selo Čigoč, proglašeno prvim europskim selom roda, gdje se gnijezda ovih ptica mogu vidjeti na krovovima kuća i drugim seoskim građevinama.

Lonjsko polje nije posebno samo po prirodnim bogatstvima nego i po tradicijskom načinu života koji se stoljećima prilagođavao ritmu vode. U selima poput Krapja i Čigoča sačuvane su drvene posavske kuće, gospodarske zgrade i tradicija slobodne ispaše stoke na zajedničkim pašnjacima. Posjetitelji mogu istraživati ovaj jedinstveni krajolik pješice, biciklom, čamcem ili brodom, promatrati ptice i upoznati život uz Savu.

Drava

Drava je jedna od najvažnijih europskih pritoka Dunava. Izvire u talijanskim Alpama, protječe kroz Austriju, Sloveniju i Hrvatsku te se kod Aljmaša, nedaleko od Osijeka, ulijeva u Dunav. U Hrvatskoj njezin tok obilježava sjeverni dio Slavonije, a uz njezine obale nalaze se brojna poplavna područja, šume i riječni rukavci.

Drava je poznata po očuvanim prirodnim predjelima, sprudovima, otocima i bogatom životinjskom svijetu. Njezino područje dio je prekograničnog rezervata biosfere Mura – Drava – Dunav, poznatog i kao Europska Amazona. Za ljubitelje prirode posebno su zanimljivi šetnja i vožnja biciklom uz rijeku, promatranje ptica te istraživanje njezinih rukavaca i riječnih otoka.

Križnica – riječni otok na Dravi

Križnica je jedno od najzanimljivijih naselja uz Dravu, smješteno na istoimenom riječnom otoku nedaleko od Pitomače. Do njega se može stići skelom ili visećim pješačkim mostom, što već sam dolazak čini posebnim doživljajem. Okružena rukavcima Drave, šumarcima, livadama i pješčanim sprudovima, Križnica pruža pogled na očuvani riječni krajolik u kojem priroda još uvijek određuje ritam svakodnevice.

Otok je odličan izbor za sve koji žele provesti dan na otvorenom, daleko od prometnih cesta i gradske vreve. Njime prolaze biciklističke i pješačke rute, a mirne obale, riječni rukavci i sprudovi pozivaju na istraživanje i odmor. Posebnu vrijednost ovom području daje bogat biljni i životinjski svijet karakterističan za dravsku poplavnu nizinu.

Sopje – pješčani sprudovi Drave

Uz Sopje, na obali Drave, za niskog vodostaja izranjaju pješčani sprudovi, plićaci i manji riječni otoci koji neprestano mijenjaju izgled krajolika. Drava ovdje pokazuje svoju življu, neukroćenu stranu – voda oblikuje obalu, premješta pijesak i stvara privremene površine koje nestaju ili se ponovno pojavljuju ovisno o vodostaju. Upravo ta promjenjivost daje ovom dijelu rijeke poseban šarm.

Tijekom toplijih mjeseci obala postaje omiljeno lokalno mjesto za predah i boravak uz vodu. Pješčani sprudovi privlače posjetitelje koji žele uživati u prirodi, rashladiti se uz rijeku ili jednostavno promatrati njezin tok. Ipak, riječ je o prirodnom riječnom području pa izgled i dostupnost sprudova ovise o vodostaju, a pri kretanju uz vodu valja biti oprezan zbog promjenjivih dubina i riječnih struja.

Dravska priča – Noskovačka Dubrava

U Noskovačkoj Dubravi, u nekadašnjem ljetnikovcu grofa Draškovića, smjestio se posjetiteljski centar Dravska priča, posvećen prirodnim bogatstvima i bioraznolikosti rijeke Drave. Kroz zanimljive sadržaje posjetitelji mogu upoznati biljni i životinjski svijet ovog područja, s posebnim naglaskom na ptice i očuvanje riječnih staništa. Sam ljetnikovac, okružen zelenilom, lijepo se uklapa u mirno okruženje dravske nizine. Jedna od najvećih atrakcija centra poučna je staza „Dravi u zagrljaj”, duga približno dva kilometra. Staza vodi kroz prirodno okruženje sve do obale Drave, gdje se nalazi promatračnica za ptice. To je prilika da se izbliza doživi riječni krajolik, osluškuje život uz vodu i, uz malo strpljenja, promatraju ptice u njihovu prirodnom staništu. Dravska priča zato je zanimljivo odredište za obitelji, ljubitelje prirode i sve koji žele bolje upoznati bogatstvo ovog dijela Podravine.

Pročitajte i ovo